14.12.
Rano ujutro,već u 6h krenuli smo sa famoznog parkirališta pokraj bazena kako bi se našli sa ostatkom ekipe mihovilaca, odnosno s dvije krasne,mlade gospođe od kojih je jedna vila i hajdučica upravo organizirala ovaj jako zanimljiv izlet. Sretno se sastavilo nas 11 sretnika u Gornjim Brelima kako bi utažili glad i popili kavu upravo na cesti ovog malenog, poznatog, turistički napučenog stanovništvom mjesta, (poneki čak i trče u ranojutarnjim satima!!!!) kako i priliči pravim putnicima i pustinjacima.
Dakle, uputili smo se prema zaseoku Bartulovići i započeli uspon po velebnom kršu Biokova a uz nas je neumorno trčkarala i mala kujica Toto. Mali tragovi snijega (odnosno njegovi poleđeni djelovi) pojavili su se nešto prije pećine Pozjata gdje smo se uspješno uspeli ali sporo i malo nesigurnije (nekolicina) spustili. Naravno nismo se obeshrabrili! Nastavili smo malo klizavijom stazom dalje a troje članova se ipak odlučilo za stazu prema planinarskoj kući i tako propustili klizanje na poleđenom jezercu odnosno lokvi Kale a i male divokoze kako skakuću u daljini ove zaleđene dive gospođe Biokovo. U svakom slučaju zadnji dio uspona je bilo doslovno lopatanje nogama(jako zanimljiva tehnika penjanja koju ću sigurno pamtiti dugo, dugo!) ali zato nas je na vrhu dočekalo sunce i prekrasni mistični oblaci u podnožju a vjetra niti u tragovima. Nauživali smo se pogleda sa svih strana što na vrh Šibenik, Mosor,Omišku Dinaru, Sv.Iliju, Juru...ali nema vremena za previše zadržavanja jer tura ipak traje 7h! Vraćamo se nemarkiranom stazom po vrhovima Čorlina i Zec kako bi se na jednom dijelu spojili sa markiranom stazom prema planinarskoj kući Bukovac i skratili kretanje vjerojatno nekih sat vremena. Dosta strmim putem stigli smo u toplu i ugodnu kućicu te se ugostili kako priliči pravim skitnicama.
15.12.
Naspavani i odmorni uputili smo se ne baš rano prema Ovčjoj poli gdje se spušta strmi sipar (pokraj stoji oznaka Oprez!, navodno se tu već dosta turista spašavalo) ali nismo se tamo uputili već desno pa nemarkirano po samom vrhu, šetnjom sa prekrasnim pogledom što pod oblacima što bez njih došli do malenog obilježja za vrh Bukovac(1.262m) te nastavili dalje vršnim putem da bi se nešto prije završetka Bukovca spustili do planinarske kuće. Ručali, spremili prtljage, uredili kućicu kako smo je i našli (toplo je preporučam,savršeno je uređena čak se i na balote može igrati,provjereno). Od kućice smo se uputili drugim putem kako bi stigli gle čuda opet u napučeno turističko mjesto Gornja Brela, gdje su se nekim čarobnim autom vozači odvezli do Bartulovića pa nas ostale pustinjake ipak poveli kući.
18.12.2013, 07:13
Tina Krnić
