Nedjelja 23.02 , 06:00!!!! Parkiralište bazen!!!! 8 planinara!!!! Odredište Biokovo!!!!
Tura-teška!!!!
Autoputom u smjeru juga do čvora Zagvozd, kroz tunel Sv Ilija do Makarske stigosmo za sat i dvadeset min. Na obaveznoj kavi našli smo se s još dvije naše članice ispostave Split i Rogoznica te nakon kupnje nekih sitnica krenuli u obližnje selo Veliko Brdo zaseok Nemčići (350m/n)gdje smo se parkirali i suočili sa našim divom Biokovom. Pred nama je stajao u obliku nepreglednog i ogromnog kamenog zida kroz koji smo danas odlučili proći. Mjerkali smo i procjenjivali kuda bi nas put trebao voditi ali sva nagađanja izgledala su uzaludno. Stoga nema nam druge idemo provjeriti!!!
8:50 i nas 10 krenulo je u pohod dobro markiranom stazom koja u samom startu počinje uzbrdicom koja iz koraka u korak postaje sve strmija tako da za kratko vrijeme dobivamo dosta na visini. Kroz nisko raslinje pratimo nekadašnju pastirsku a sada planinarsku stazu koja nas podzidanim serpentinama uvodi u samo središte biokovskog zida u kojem se nazire naš put kroz veoma strm kuloar Veliko Točilo čijim siparom počinjemo gaziti nakon sata hodanja. Fascinantna količina kamena i strmina naš su put slijedećih 45 minuta,kada izlazimo na nešto blažu uzbrdicu diveći se trudu drevnih pastira koji su na ekstremnoj kosini sagradili i podzidali stazu kojom se do dan danas služimo.
Na kratkom odmoru divimo se pogledu na Makarsku i njenu rivijeru. Uskoro izlazimo iz kuloara i osvrćući se na put kojim smo prošli pomalo se pitam dali smo stvarno došli iz te provalije. Oblaci koji se sve vrijeme,nošeni južnim povjetarcem penju za nama daju prizoru nestvaran pomalo mističan ugođaj. Na visini od 1400 m/n prestaje strmina i dolazimo u područje Solila gdje nailazimo na kapelicu Sv. Jerolima. Preko Dubokog i Prodanovog dolca praćeni znatiželjnim pogledima divokoza za 45 minuta stižemo do Pl. kuće Slobodana Ravlića - Lokva (1467m/n) pred kojom je ozidani bunar po kojem je predio i dobio ime,a kuća,bivša lugarnica dobila je ime po planinaru HPD Biokovo Makarska poginulom 16.01.1981 na Biokovu na padinama Troglava u snježnoj mećavi.
Na ugodno toplom suncu objedujemo,malo se izležavamo te nakon sat i nešto nastavljamo put ozidanom stazom koja prolazi kraj jame Čavlenovače u čijoj se pozadini izdiže Sv Jure.Na raskrižja Babina vrklja skrećemo desno te stižemo u podnožje brda Štropac (1451m/n) na čiji se vrh nemarkiranim putem penjemo za 10ak minuta. S lijeve strane se vidi kuća na Vošcu a ispred nas oblaci izvode svoj ples te nam svojom predstavom zaokupljaju svu pažnju. Uskoro se razilaze a mi ugledamo krasno plavo more i otoke Brač i Hvar. Tijelo i duh su u ravnoteži i doživljaj je potpun!!!! Budno praćeni od strane divokoza s okolnih brda spuštamo se i zatvarajući krug ponovo dolazimo do Solila. Uskoro ulazimo u kuloar niz čiji se 400 metarski sipar spuštamo u maniri Janice Kostelić.
Istinski nezaboravno iskustvo!!! Još malo serpentina i eto nas na parkingu. Dok se spremamo za odlazak u Makarsku pogled pun ponosa neprekidno kao i jutros bježi nam na monolitni kameni zid. Mi smo ga prošli a vi??? Opuštanje na Makarskoj rivi turi daje čistu desetku!!!!
ZA ONE KOJI NE ČITAJU CIJELE TEKSTOVE EVO SAŽETAK!!!!
TURA: VELIKO BRDO-LOKVE-BABINA VRKLJA-SOLILA-VELIKO BRDO
LAJTMOTIV: OBLACI SU NAM MILOVALI KOSU
VISINSKA RAZLIKA: 1120 m/n
VRIJEME HODANJA: 5'30 sati
TEŽINA: JAKO STRMO , ZAHTJEVNO
LJEPOTA: NEOPISIVO, OCJENA 10/10
LJUDSTVO: SAVRŠENO, OCJENA 10/10
25.02.2014, 08:15
Momir Karabuva-Mošo
