Ma ne samo da mi je bilo lipo, doma sam došla oduševljena. E, sad, trebam li ja češće izlaziti jer me sve oduševljava ili je na Leniku stvarno tako lipo?! I tako, ako Perišić može potpisati, mogu i ja, ali ne za Hajduk, već potpisujem člansku pristupnicu za HPK Sv. Mihovil. Hvala svima u HPK Sv. Mihovil Podružnica Rogoznica na lipo organiziranom usponu i vidimo se uskoro!
Napokon je došla i ta subota. Uspon na Lenik,13.1.2024. Oko 9 sati okupili smo se na parkingu ispred Tommyja, “maksimarketa” s maksi parkiralištem. Baš nam je jedno takvo i trebalo s obzirom da se okupio popriličan broj dobro raspoloženih ljudi spremnih za avanturu.
Vrijeme je bilo savršeno, bolje nismo mogli ni poželjeti uzevši u obzir koji je datum. Bura je potjerala oblake i sunce nas je bilo spremno pratiti cijeli dan. Prije početka ture, Mario nam je dao kratke i jasne upute. Prvi u koloni su Anči i Eugen, zadnji Leonardo i Anka. Na nama je da ostanemo u sredini. I krećemo, nas 185!
Jedva sam dočekala. Ovo mi je drugi put da se penjem tamo, ali moram priznati sam jednako sretna kao i da se penjem prvi put. Kao pačići prelazimo magistralu, vozači nas puštaju. Valjda kuže da je bolje da se kolona ne razdvaja. Prolazimo pored stare vojarne i polako se mijenjaju boja i miris okoliša. Razbuđujemo se i ćakulamo dok osvajamo prvo brdo prema Leniku. Pogled prema moru i Rogoznici, divota!
Korak je polagan, baš kako meni paše jer nemam baš puno kondicije. Idemo malo gore, malo dolje, kroz kanjon pa kratka pauza. Neki gladuši, kao ja, smažu dio marende, neki samo nešto popiju. Lenik nas gleda, sve smo mu bliže. Nekome lagana šetnja uzbrdo, a netko se i pošteno oznojio. Pa još ti slojevi robe, skini, obuci, pa vjetar, pa vruće… Napokon smo na vrhu! Koji gušt i ponos slikati se pokraj markacije! Mogu samo zamisliti koliko su tek sretni oni koji se popnu mnogo više.
Na vrhu smo čekirali kako puše i na suprotnu stranu, u zavitar, svi zasjeli, a neki i zalegli.
Sjesti na vrh dok te zalijeva sunce uz pogled prema Primoštenu, Jabuci, velikom plavetnilu… ne može se riječima opisati koji je to gušt. Jednostavno, tko nije, mora doći sljedeće godine.
Sreća da mi je prijateljica dala kuhano jaje pa sam s tim zaokružila marendu koja se vjerojatno može mjeriti sa hranom iz Sheratona. Odmarali smo na vrhu pa se svi zajedno slikali i lagano krenuli. Moram priznati da mi je teže bilo ići nizbrdo nego uzbrdo. Ajde, OK, malo sam i grintala da me bole koljena, ali sam se zapričala s prijateljicom i u toj ćakuli prođe i bol. I kave smo se zaželjeli pa smo i tu malo zagrintali. Koju minutu prije nego je sunce zašlo, stigli smo do kraja puta, ali ne i kraja dana. Spustili smo se do Rogoznice, dočekali kavicu, svi sretni i opušteni. Ali nekima je već krulilo jer se zna da nas čeka fažol u vatrogasnom domu. Hvala dragim ljudima koji su ga skuhali jer smo se dobro najeli. Imali smo DJ-a i uz glazbu smo samo produžili dobro raspoloženje s Lenika.
Stvarno mi je bilo lipo, upoznala sam dosta novih ljudi i skupila koje novo iskustvo. Ma ne samo da mi je bilo lipo, doma sam došla oduševljena. E, sad, trebam li ja češće izlaziti jer me sve oduševljava ili je na Leniku stvarno tako lipo?! I tako, ako Perišić može potpisati, mogu i ja, ali ne za Hajduk, već potpisujem člansku pristupnicu za HPK Sv. Mihovil. Hvala svima u HPK Sv. Mihovil Podružnica Rogoznica na lipo organiziranom usponu i vidimo se uskoro!
23.01.2024, 07:47
Tekst: Marijana Perković Foto: Eugen Ercegović
