Brz pregled stranica festivala nam je pokazao da se radi o Hotelu Village Balatura staroj seoskoj jezgri kod Triblja koji je ime dobio po elementu pučkoga kamenog graditeljstva, kamenoj konstrukciji uz vanjski zid kuće koja služi za pristup prostorijama na prvome katu.
Naš stari prijatelj Ivo Lučić, kojeg poznamo s početka ovog milenijuma kad nam je stvorio uvjete za istraživanje famozne špilje Vjetrenice kod Ravnog u Bosni i Hercegovini, nas dvoje (Aida&Teo) od samih početaka zove da gostujemo na Krasopis festivalu i nekako nas nije išlo, što zbog obaveza, a što raznih drugih boljki. Za Ivu Lučića na službenim stranicama festivala piše da je „karstolog čije je polje istraživanja široko kao Dinarski krš, ali ne toliko duboko kao Dinarski krš. Puno pliće. Kroz knjige, znanstvene izvještaje i novinarske radove istražuje razne načine na koje se prirodoznanstveni, tradicijski i upotrebni pristupi miješaju i daju aktualne slike krša. Svoj pristup definira kao holističku karstologiju i okolišnu humanistiku“ pa je taj opis zapravo i dobra slika kako festival izgleda.
Krenuli smo bez velikih očekivanja. Na mailu smo nekako skrušeno pitali da li nam je osiguran smještaj na što je glavna organizatorica i vlasnica hotela Ann-Katherine Godec ekspresno odgovorila „pa da, to je zapravo ideja festivala. Vi imate lijepu sobu i mi se brinemo o hrani i mazimo vas i pazimo vas... i uživamo zajedno! I učimo svašta! Čeka Vas soba.“ Oooo da. Zvučalo je dobro. Brz pregled stranica festivala nam je pokazao da se radi o Hotelu Village Balatura , staroj seoskoj jezgri kod Triblja koji je ime dobio po elementu pučkoga kamenog graditeljstva, kamenoj konstrukciji uz vanjski zid kuće koja služi za pristup prostorijama na prvome katu. Ann i njezin suprug Gordan, roditelji danas odrasla četiri sina su pomalo kupovali stare kuće i preuredili ih u „fensi šmensi“ prostor u kome su organizirali fantastična kulturna događanja. U svemu tome nisu bili sami nego se pojavilo još nekoliko što stranaca, što domaćih ljudi koji su cijelu staru jezgru pretvorili u nešto što bi trebalo biti pravi uzor u kom smjeru treba ići turizam u Hrvatskoj.
Koju minutu prije večeri smo se pridružili krugu glazbenika, književnika, pjesnika, karstologa, likovnih umjetnika, speleologa, antropologa, krajobraznih arhitekata, filozofa, biologa, data scientista i aktivista iz Hrvatske, Slovenije, Njemačke, Bosne i Hercegovine i Makedonije koji će u tri dana promišljati umjetnički, znanstveni i uporabni odnos prema prirodi krša. Ann i Ivo su nam širokim osmjesima brzo pokazali koliko se vesele našem dolasku. Već je prva diskusija među okupljenima ličila na naša brojna filozofiranja u čibici što je bio dobar znak da će atmosfera biti skroz opuštena. Dobili smo prelijepu sobu u dijelu glavne kuće sa „mladenci krevetom“, gizanom kadom i podnim grijanjem. Koju minutu kasnije poslužena je šarena, obilna i ukusna večera u vegge restoranu, pa smo se potom preselili u podrum – konobu glavne kuće gdje nas je čekao intimni koncert Les Ortegas – dobri bluzeri s Krka koji su svirali autorske stvari s pokojom obradom ( The Doors, ...). Brzo smo skužili da je frontmen Protega (Denis) i je, pitali smo. Kaže da živi na Krku kod ženinih, ali da nekad dođe kod rodbine u Protege. Biće ga Mate zna. Mali prostor za pušače kraj restorana preko puta jedne od brojnih balatura je bila nova ćibica. Stari poznanik Teo Delić, biospeleolog iz Slovenije je isto prvi put na festivalu. Kaže da je krenuo pogledati gdje je to pozvan i kad je vidio slike hotela da je preskočio stranicu s misli nije to to i da mu je trebalo neko vrijeme da se uvjeri da je to to. Špiljari su navikli na karimat i vreću, ali nas je dočekalo spavanje u luksuznom krevetu uz vedro nebo i omamljujuću seosku tišinu.
Jutro je krenulo obilatim švedskim stolom pa predavanjem umirovljene profesorice Jasenke Topić, čiji su roditelji krsni kumovi našeg Bančeka, o bilju na Dinarskom kršu. Ubrzo smo krenuli vozilima preko Krašića i vidikovca Japnenice, s kojeg se pruža pogled na cijeli Kvarner, prema Fužinama gdje smo putem stajali i s profesoricom komentirali prizore i priču sa predavanja. Sljedeća stanka je bila na vidikovcu Slipica, sa pogledom na Bribir, Vinodolsku dolinu i kvarnerske otoke. 28 – godišnji Ivan Judaš, iz Međimurja, prvi i jedini učitelj handpana je donio svoj neobični instrument, zasvirao i prizvao dobar pljusak koji je srećom brzo stao. Cijelim putem je netko spominjao da će svirati na saću (peki) no brzo smo shvatili da se radi o pravom kompleksnom instrumentu izumljenom u Švicarskoj čije štimanje (čekićanje udubine) košta 200 eura po tonu pa treba paziti da ne padne da se ne raštima. Kasnije nam je pričao da su neki udarci kiše proizveli tonove koje je uvijek htio dodati svojim melodijama ali ih nikad nije uspio odsvirati.
Popodne je bilo predavanje i rasprava o etici bilja, profesora Hrvoja Jurića, pa puno poezije iz pera i na mikrofonu osebujne performerski izvrsne Ive Korbar, te prezentacija aktivistice Njemice Dagmar Schreiber o aktivnostima na spašavanju krškog otoka gipsa od Knauf-ove eksploatacije u središnjoj Njemačkoj. Iza večere književno večer sa Damirom Ovčinom iz Sarajeva i potom kasni koncert studenta 4. godine Muzičke Akademije u Zagrebu, Dane Franolića, koji je nedavno nastupao u šibenskom Arsenu. Naravno da smo pitali koliko košta Marimba – udaraljkaški instrument koji liči na klavir. 22 000 eura. Mladi Dane je ubrzo rasturio i mali doboš sa strane. Internet kaže da je pokupio apsolutnu prvu nagradu za taj instrument na Filadelfia festivalu u Italiji.
U nedjelju ujutro smo započeli prezentacijom istraživanja Jamskog sustava Crnopac kojim se produžila lista predavanja za proslavu 30 godina kluba. Nakon prezentacije uslijedilo je dugotrajno odgovaranje na brojna pitanja oduševljene publike pa je trebala intervencija organizatora da drugi Teo (Delić) krene sa pričom o biospeleologiji Dinarida koja je ponovo oduševila publiku. Jamsko – špiljsku dionicu je nastavio Jasmin Mulaomerović iz Sarajeva sa pričom o svetištima u bosansko – hercegovačkim špiljama i nedovoljno istraženim tajanstvenim crtežima na stijenama špilja i liticama kanjona. Razgovor o šamanskoj mitologiji i misterioznim dervišima se nastavio i nakon ručka kad smo vidjeli na netu gdje bujica huči po zavojima negdje niz Vratnik kojim planiramo proći pa smo se ljubazno zahvalili izvanrednim domaćinima i sudionicima i krenuli na put kući.
Sve u svemu, imali smo divnu priliku ponovo se uvjeriti da je svaki čovjek stvarno svemir za sebe i probati biti bonkulovići makar na tri dana.
27.10.2025, 12:42
Aida&Teo Barišić Foto: Aida Barišić, Teo Delić
