Ove subote 25.4.2026., smo pozvani na Suhozidni susret i Prvenstvo u gradnji suhozida na Zlarinu, kako bismo pomogli u čišćenju staze od srušeni stabala i obnovi markacija. Naravno, nas 13 markacista i ljubitelja prirode, rado smo se odazvali ovoj akciji.
Meni osobno, ovo je bila prva akcija nakon položenog ispita i primljene iskaznice markacista.
E to je bila savršena prva akcija.
Polazak broda Lara u 9,30, sunce već polako grije, ali ono baš koliko treba. Kratka vožnja do Zlarina, upoznavanje članova koje ne poznajem i već pristajemo u Zlarin.
Naravno, prvo kava. Vlasnik kafića stiže do nas i čim nas vidi onako u čoporu ispričava se:“ sam je, trajat će.“ „ma nije problem, pomoćemo!“ I tako, Anči uđe do šanka, pripremi tacnu i pijatiće odnese čaj, ja kavu…sve na stolu u par minuta. „gazda“ se može posvetiti ostalim gostima, ipak je stigla Lara.
Još bi mi sjedili, ali po programu krećemo u 11 sati kroz misto prema istoku, i čim izađemo iza DVD-a i zadnjih kuća kreće naša staza koju odmah označimo prvom markom i strelicom. Naravno, boja se razliva već kod prvog otvaranja i ja sam u boji „do lakta“. I tako marka po marka, dečki se već misle „zašto smo nosili pile, sve je OK“ kad stižemo do suhih srušenih borova na stazi. Kreće „masakr motornom pilom“. Hoće to nas, staza je ponovo prohodna u par minuta.
I tako sve do vrha i repetitora, gdje radimo kraku pauzu i grickanje jer nas je Ana iz udruge Dragodid koji je suorganizator događaja zove i kaže nas čeka nas ručak kod Crkve. Spuštamo se kružno makadamom i pravo na ručak. Poslije ručka je proglašenje pobjednika gradnje suhozida o čemu moram par riječi: Suhozid je rađen po principu 12 ekipa koje rade po 2 metra, ali tako da se svaki slijedeći spaja s prethodnom dionicom. Zemlju je donirao mještanin, kako bi se proširio put do župnog dvora i kako bi vatrogasno vozilo moglo proći (za svaku pohvalu u današnje vrijeme), a zid ostaje i napravljen je kao potpora za budući put. Na natjecanje je bilo prijavljeno 20-ak ekipa, ali su morali odabrati 12, gdje je jedna od prednosti bila da ekipa ima ženskog člana. Dodjela nagrada je protekla u svečanom tonu, nakon čega smo pozvani u Muzej koraljara. Posjetili smo Muzej i vratili se u centar na piće, nakon kojeg su neki otišli „utoćati“ noge u more, a mi manje hrabri čekali Laru za povratak.
28.04.2026, 08:25
Tatjana Borak
