Mihovilci su već odavno planirali da će za produženi vikend 4.5. i 6. 01. kao i svake godine, provest u planinarskoj kući „Vila Velebita“ na Baškim Oštarijama. Kako je ekipa koja se prijavila bila „zanimljiva“, znali smo da će nas osim uvijek lijepih planinarskih tura u tom dijelu Velebita, čekati i dobra zabava. I bila je. Više nego dobra.
Petak ujutro 13 duša i hrane za još toliko bili su spremni za polazak iz Crnice. U veselom raspoloženju autoputem do Gospića, stajanjima na kavi ,a onda lokalnom cestom do Baških Oštarija trebalo nam je nešto više od tri sata. Smjestili smo se u predivnoj pl. kući u kojoj ima 4 sobe sa po desetak ležajeva, al nismo se htjeli odvajati već smo sve svi stršali u jednu. Jer znali smo da će i noći biti „zanimljive“ i pune smijeha.
Odmah nakon raspoređivanja obveza, nas 12 krenuli smo na planinarsku turu. Iako vrijeme nije bilo obećavajuće, zahvalni smo jer nas je poslužilo. Naš „kuhar“ toga dana bio je Kojo. Cilj nam je bio Crni vrh , markiranim strmim putem preko Crnih Greda. Na vrhu fotografiranje, pa trk nazad u dom di nas je dočekao naš Kojo sa serviranim stolom (uključujući salvete J ) i gotovim ručkom (uključujući začinjene čak dvi vrste salateJ ). A onda zabava! Na način kako samo Mihovilci mogu!
Organizirali smo Klupsko vinčanje . U tren su se brusile (skoro i gravirale) vere za mladence, jastuk za njih, napravio se buket za mladu, našla se i kravata za mladoženju, ovratnik za fratra, haljina za kumu (vrića za spavanje vezana zamkom), šešir i brkovi za kuma, konfete za djeveruše, pokloni za mladence (uključujući i kuverte), svečane frizure za svatove i naravno prekrasna mladenka u svojoj bijeloj vjenčanici(od zavjese) i velom (od kanavače) i bijelim „štiklama“ (plastične kroksice). Imali smo salu za svadbu, plaćene svirače i naravno barjak. Svatko je imao svoju ulogu i obred je počeo. Nakon prisege „u dobru i zlu“ dirljive riječi našeg Don Mate sa željama za sretan brak, pirska zabava je počela i trajala do duboko u noć.
A kako smo mi prije svega planinari, ujutro smo nakon doručka,a još u dobrom raspoloženju napravili turu od Stupačinova markiranom stazom prema Kizi, pa desno prema Aninom kuku, pa prema Crnom Dabru, napuštenom selu podno Dabarskih kukova, pa dalje prema pl.domu „Ravni Dabar“ gdje se popila piva, pa dalje Dabarskom kosom do Premužićeve staze i dalje njom do Stupačinova. Mirisna i ukusna juha, pa potom gulaš nazvali smo „svadbenim meniom“, a onda dočekali i „rođenje“ našeg malog Paška….al o tome drugom zgodom…možda u sljedećem „Helop-u“.
Ponedjeljak je stigao brzo…i nakon pospremanja doma, sretni, zadovoljni i puni dojmova vratili smo se našim kućama.
Do nekog sljedećeg pira….
07.01.2014, 13:31
Branka Ivas
