Ekspediciju započinjemo u četvrtak u popodnevnim satima sa odlukom da se taj dan prebacimo podno „Kolovratskih stjena“ i prenoćimo u kući Duliba popularno zvala „Zelena kuća“.
Ekspediciju započinjemo u četvrtak u popodnevnim satima sa odlukom da se taj dan prebacimo podno „Kolovratskih stjena“ i prenoćimo u kući Duliba popularno zvala „Zelena kuća“.
Dan 1.
Budimo se jako rano te krećemo prije svitanja na vrh kraćom stazom kako bi dočekali sunce, ali kao i puno puta do sada dočekali smo maglu i pogled na "prst prid nosom".
Spuštamo se do našeg trećeg punopravnog člana ekspedicije a to je naša „Kia“ s kojom se vozimo do podno "Kleka"
Naše lunjanje Klekom traje sveukupno 3 sata i uživamo u raznolikom biljnom svijetu.
Lagano se spuštamo sa vrha dok uživamo u pogledu na Ogulin i njegova okolna mista. Klek nas je iznenadio ukazivanjem medvjedice sa 3 mala medvjedića. Sve se odigralo tako brzo, nestali su među stablima, toliko brzo da smo ih uspjeli zabilježili samo u fotografijama u našim glavama. Sve je bilo na sigurnoj udaljenosti.
Kad smo već u Ogulinu šteta bi bilo ne posjetiti i muzej planinarstva pa odlazimo i u njega.
Za kraj dana penjemo još 3 manja vrha (Bijela kosa, Skradski vrh i Javorova kosa), nedaleko od grada Vrbovskog te na jednom od njih i noćimo u planinarskog kući "Javorova kosa".
Dan 2.
Nakon buđenja i ispijanja kave uz cvrkut ptica spremamo brzinski doručak te se nakon njega upućujemo na Bjelolasicu i penjemo vrh Kula koji je na 1534mnv i uživamo u prelipoj šumi uz razgovor kako se jednom moramo vratiti tu sa ekipom na više danas.
Upadamo u našu „Kiju“ i vozimo na naš glavni cilj ekspedicije a to su "Samarske i Bijele stjene".
Dolazimo „Kijom“ najbliže šta možemo "Ratkovom skloništu" a to je na pola sata hoda.
Punimo velike torbe stvarima i hranom potrebnim za dva dana.
Dolaskom do "Ratkovog skloništa" shvaćamo koliko sklonište izvana izgleda impresivno, napravljeno doslovno u stjeni ali iznutra je jako mračno i nije za boraviti u njemu dok ima još dana pa mi odma krećemo na stazu Zapadne skupine Samarskih stijena koja vodi do vrha Samarskih stjena.
Krajolik je sasvim nešto drugo nego šta uobičajeno vidimo u planinama.
Impresivne stijene nas okružuju i stvaraju nam na čelu bezbroj kapljica znoja jer je staza i poprilično teška.
Kružna staza nam završava u sumraku nakon 4.30h verzija.
Dan 3.
Nakon brzog doručka sa "cimerima" iz Zadra krećemo na stazu poznatu kao "Vihoraški put" prema vrhu Bijelih stjena.
Staza je jednako lipa i teška kao i dan prije i jednako traje ali ovaj put samo u jednom smjeru.
Obojica smo „overthinkeri“ pa razmišljamo kako bi sutradan bilo prejednostavno samo krenuti prema kući i završiti ekspediciju na taj način pa nalazimo na "Gaiji" (aplikacija) alternativu koja nas vodi magistralom do mjesta Prizna a od tud nas trajekt vodi na Žignjan tj na Pag tj Pepijev 90-ti pečat u knjižnici "Hrvatska planinarska obilaznica".
Dan 4.
Na Pagu smo i penjemo vrh sv. Vid koji simbolički označava kraj ekspedicije.
Umorni smo, jugo je, vruće je i doslovno ne vidimo od umora dva metra ispred sebe te jedva čekamo kući. Svejedno smo stali u Benkovcu na „Zagrebački“ i ledenu pivu.
11.04.2024, 08:30
Jason Milutin i Pepera Slavica
