Napokon po prognozi došlo vrime za sunce pa smo se dan prije odlučili za Omiš. Otkako je škola počela, planovi se dogovaraju iz minute u minute, vrime baš ne mazi drugu penjačku školu Sv. Mihovila.
Krenula iz kuće, lagana kišica, nije ni na bazenu bolje, nešto školaraca se okupilo ali vijećaju da li je ipak bolje ostati zbog kiše. Neki su se vratili kući, a ovi hrabriji krenuli prema Splitu. Instruktor javlja …prolom oblaka u Splitu ali nastavljamo prema Omišu, kako putujemo prema Omišu kiša sve jača, a iza nas se razvedrava, uh.
Odlučili smo virovat iskustvu našeg Dene i Goge (starih lisaca) i ne sumnjat. Dobro smo odlučili, šta će se ispostavit kasnije. Skupili se na dogovorenom mistru ispod štekata, kiša pljušti, kave se piju, marendaje ali polako ONA jenjava, evo nam sunca i lagano puše, gledamo stijene u daljini i vidimo suši seeeeeeeeee J.Krenuli prema Planovu, parkirali se , izvadili opremu, stijena se pomalo sušila, a mi asistenti smo dobili zadatak prezentirati školarcima pripreme prije penjanja, pobrojit spitove i postavit smjerove.
Nakon toga naši vridni školarci krenuli su postavljat svoje prve smjerove na prirodnoj stijeni, i tako malo po malo eto od njih penjača, napadaju čvrstim stiskom ruku(snaga kojoj viruju)i mudrooom glavom (možeš ti to, šta je to za tebe..pa bi slijedija citat iz jednog filma ali nećemo o tom), još se uče vjerovat svojim spidericama - izražavanje dragosti prema penjačicama ali ide i to J.
Znoja je bilo na sve strane, a njihova lica kad ispenju smjer sve su blistavija, osmjeh od uha do uha. I tako smjer po smjer s izmjenama školaraca na osiguranju i penjanju dan je došao kraju.
Odsada nadalje virovat ćemo više iskustvu, a manje Vakulama, hehe!
20.10.2015, 10:20
Katarina Kursar
