Via ferata Perunika i penjački kamp na Perunu

A o ferati - ne mogu opisati riječima.,,.kratka al preslatka..zanimljiva i strma.

Slobodna subota napokon za spojiti dva dana da bi tijelo vratila na tvorničke postavke. Zovem Ninu gdje ćemo! za Brač nam treba tri dana, ma ajmo mi lipo na Perun penjati i kampirati pa ako bude vremena proći i novu feraticu Peruniku. Subota ujutro 10h okupljamo se nas tri žene i pas kod Kluba, uzimamo opremu i krećemo put Splita.

Putem zovem i dugogodišnje kolege iz PD Perun da nam se pridruže a Vice je već gori i sprema gulaš laugh.Sunce grije.. ideala. Osjećala sam da će biti jedan jako lijepo provedeni vikend i bila sam u pravu…san snova. Dolazimo u Strožanac, Zove Matea da pričekamo i nju i Lovrića i kolege iz Zadra nenadano, slučajno su se našli tu pa su izrazili želju da nam se pridruze. Popili kavu, kupili nešto za okreniti na roštilj i krenuli put te sive ljepotice. Put nije bio dovršen za doći što bliže autom ,pa smo stali na pola puta i krenuli pješke uz brdo.

Natovareni kao magarci uspjeli smo sve to izniti do tamo i napokon evo nas u hladovini napola izgorjele hrastove šume :) Doček Perunaša kao i uvijek topal i srdačan. Po livadi se raširilo selo Splićana, Zadrana i Šibenčana. Bilo je tu plesa na svili ,slackline i naravno popularni gulaš od našeg Vice .Miriše cijela šuma laugh.Kad smo došli sebi od pustog tereta uzeli smo opremu i put ferate da je odradimo prije mraka, kako bi sutra imali što više vremena za veliku ljubav i strast (penjanje).

A o ferati - ne mogu opisati riječima.,,.kratka al preslatka..zanimljiva i strma. Oduševljenju nije bilo kraja. To oduševljenje i lipotu je zabilježila naša Nela. Sat vremena uživanja i penjanja, te najlipši viđeni zalazak sunca ikad. Lagano smo se spustili doli do kampa na roštilj gulaš i druženje do kasnih noćnih sati. Neki su imali i bliski susret sa bivšom velikom ljubavi ;) što je isto ukomponiralo cijeli taj doživljaj.

Ujutro buđenje uz cvrkut i miris kave. Neprocjenjivo. Dolaženje sebi nakon lipe večeri na travi u popodnevnim satima su nam se javili i naši Mihovilci koji su bili u prolazu. Nakon dužeg ležanja i valjanja po suncu Nina i ja smo zaključile da bi se trebalo pokrenuti i ići popeti koji smjer. Uz umor popelo se dva smjera i opet u ladovinu. A šta ćemo omamilo nas sunce. Ručak i lagano spremanje za kući. Pozdravili naše domaćine i kolege koji su odlučili još malo ostati i via Šibenik do sljedećeg puta.


  11.04.2018, 08:07

  Nurfida Zenković