Ekipi koja misli da bi ovo išla po gps-u to ne preporučam, jer on ipak nije dovoljno precizan tj. dovoljno je skreniti par metara vamo ili tamo i imati problema naći di treba proći dalje.
Ekipi koja misli da bi ovo išla po gps-u to ne preporučam, jer on ipak nije dovoljno precizan tj. dovoljno je skreniti par metara vamo ili tamo i imati problema naći di treba proći dalje.
Nakon kave u Drvaru nalazimo se sa našim vodičem Đeni i vozačima kombija lokalnog planinarskog društva „13 runolista”, koji nas dovoze do okuke kod planinarskog doma njihovog kluba, odakle se račvaju staza za Malu klekovaču i bijeli put za Veliku Klekovaču.
Od okuke kod planinarskog doma "13 runolista" do kud su nas doveli kombiji, idemo prvo bijelim putem na Veliku Klekovaču, nakon što popnemo Veliku, ići ćemo nemarkiranom stazom grebenom do Male.
Pri vrhu bijelog puta na Veliku Klekovaču, otvara nam se pogled na cijeli stjenoviti greben koji se proteže od Velike prema Maloj Klekovači. Taj greben na prvi pogled podsjeća malo na Crnopac.
Na Velikoj Klekovači nalazi se razrušeni vojni objekt iz prošlih vremena, nekada je na nju zbog vojnog značaja bio zabranjen pristup. Bijelim putem do vrha nam je trebalo oko 1 sat lagane šetnje.
Kako prilično puše hladan vjetar, fotkamo na brzinu par fotki i radimo malu pauzu u zavjetrini u ruševini.
Sa Velike Klekovače krećemo kroz klekovinu stazom na greben.
Kako nema markacije, treba točno znati di krenuti u klekovinu da se pronađe staza, koja je ugažena i na travnatom dijelu dobro se vidi iako nije markirana. Staza se kreće stalno gore-dole sa zemljanih dijelova na kamene kukove i dijelove hrbata. Na kamenitim dijelovima staza nije vidljiva i treba točno znati di popeti stijenu i di se na drugu stranu spustiti da se opet nađe staza.
Ekipi koja misli da bi ovo išla po gps-u to ne preporučam, jer on ipak nije dovoljno precizan tj. dovoljno je skreniti par metara vamo ili tamo i imati problema naći di treba proći dalje.
Jako je puno mjesta di se sa zemljanih dijelova popne stijena i zatim idete neko vrijeme po hrbatu, sa kojeg ćete se teško snaći di sa njega treba dalje sići, da opet tamo negdje iza nađete stazu, ako vas ne vodi neko ko to točno zna.
Na stazi ima puno oštrih silaza i uspona sa stijena po 30 - 40 m, ima i iznenađujuće uskih prolaza npr. kroz ljusku u strani kuka u koju vam se nikad samima ne bi palo napamet uvlačiti. Tako da neki dijelovi di prolazimo između i preko stijena ne izgledaju uopće na prvu kao logična putanja, pa zbilja treba dobro znati teren.
Usput prolazimo i kraj skrivenih udolina između visokih stijena u kojima se ljeti odmaraju medvjedi
Sad je ipak već prohladno, pa nema mede, ali su zato nama udoline dobra zaklonica za pauzu.
Između kukova na hrbatu su i prekrasne visoravni i stijene na koje nailazimo usput – šetnja po njima prava je uživancija.
Izloženi dijelovi grebena su zbilja atraktivni - na nekim stijenama vam se čini da tu nema di dalje, ali ipak uvik ima neki strmi prolaz (za koji nikad ne biste sami pretpostavili da se baš tu treba skotrljati doli). Kad vam se čini da ste već blizu Maloj Klekovači, ipak ima još nekoliko kukova između koje treba prići, i to ne okolo nego ravno popeti i spustiti priko njih.
I tako, po kukovima gor, pa po kukovima dol, do Male Klekovače su nam trebala 2 sata.
Dok se ekipa fotkala, prošetala sam po vrhu Male Klekovače koja je kuk za sebe i jedva sam mogla vjerovati di smo se na nju popeli - gledano odozgo to je dobrim dijelom bila okomica od 30-tak m, ali je tlo sva sreća isprepleteno korijenjem jelove šume, pa imate dobre oprimke i dobro drži nogu. Svakako, gledajući odozgo, teško da bi ikom ko točno ne zna di će uopće palo na pamet tu se npr. ići spuštati.
Nakon silaska sa Male Klekovače, bacamo se na zasluženi ručak i siestu u divnoj šumi.
Od Male Klekovače natrag do bijelog puta kod doma vodi lagana markirana i dobro ugažena staza preko travnatih visoravni i kroz šumu uz rub stijena. Usput prolazimo kod poznate stijene mamuta.
A na kraju idemo još i do doma „13 runolista”na čaj i pivu. Dom je prostran i prekrasan, pokraj njega je i posebna sjenica sa otvorenim i zatvorenim prostorom za druženje. Domaćini koji su nas dovezli kombijima, cili dan su čekajući nas proveli u radu kraj doma.
Hvala domaćinima na gostoprimstvu, sigurno ćemo doći opet na prekrasnu Klekovaču.
Posebno od srca veliko hvala našoj Đeni, koja je doputovala dan uoči svog rođendana da nas provede po prekrasnoj Klekovači i provede dan s nama - Đeni bilo nam je prekrasno, sad si naša, volimo te i vidimo se idući put kod nas.
06.11.2022, 07:34
Marica Berić
