Dnevnik školaraca 13. Opće planinarske škole 2023. godine - voditeljica Antonia Viljac.
Dnevnik školaraca 13. Opće planinarske škole 2023. godine - voditeljica Antonia Viljac.
TJEDAN II.
Promina - subota i nedjelja, 18. - 19. 3. 2023.
Tekst: Ivan Perkov
Okupljanje na Šubićevcu (40 nas je bilo sa pratnjom) i nešto poslije 8 sati polazak vozilima do zaseoka Buhe. Prije samog uspona, vodiči su nam rekli par uvodnih riječi tj. rečenica i malo poslije 9 h smo počeli pješačiti. Krenuo je uspon... Tempo je bio lagan uz nekoliko stanki, sam krajolik lijep i zanimljiv, a staza na nekim mjestima malo izazovnija. U smislu nagiba. Kao najteži dio uspona bih izdvojio uspon uz sajlu.
Na sam vrh (1148 mnv) smo došli nakon 4 h i 20 min. hoda. Duža pauza je uslijedila upravo na vrhu i nešto ranije nakon uspona uz sajlu. Nakon toga smo bili u silasku. Do planinarskog doma nam je trebalo možda sat vremena. Tko je mogao i našao, je usput pokupio komad drva da bi se imalo dovoljno za roštiljanje. Od početka pješačenja, pa do dolaska do planinarskog doma smo prešli oko 9 km puta.
Do kraja dana je bio, kako je rekla Antonia – raspust. Ugodna i lijepa atmosfera, ozračje... S time je prvi dan završen.
Drugi dan, kako je bilo dogovoreno, ponavljali smo vezivanje čvorova tj. uzlova i naučili smo neke nove – polulađarski, lađarski, prusik i bulin ili tzv. pašnjak. A nakon toga smo bili upoznati sa bivakiranjem i svim onim što je usko vezano za to. Tu spada odabir povoljnog mjesta i položaja za izradu skloništa, paljenje vatre, prikupljanje vode, kao i neke druge „finte“ koje je dobro znati nađemo li se ikada u takvoj situaciji da trebamo noćiti u planini tj. prirodi. Bilo planirano ili neplanirano.
Boravak u planinarskom domu, kao i sam dom, s mojeg stajališta je bio odličan. Sve 5, sve je bilo super! Kada smo se zaputili natrag prema mjestu s kojeg smo započeli uspon, već je bilo blizu 13:30.
Silazak je trajao 2 h (6.5 km). Prošao je uredno i glatko, a jedan manji dio je bio nezgodnji u pogledu strmine. Povratak u Šibenik nešto nakon 16 h.
I s ovim završavam ovo izvješće. 
TJEDAN I.
Trtar - nedjelja, 12. 3. 2023.
Izvještajne muze: Anita Bačelić, Tomislav Mušćet
Natipkala: Đurđa Vrljević Šarić
Epopeja s Trtra
Oj ti vjetroviti Trtre, ti vrla šibenska goro
na tebe se svaki Mihovilac popet mor'o!
Dok nedjeljno jutro rudi i zora puca
školarac se čio budi i u ruksak krca
vitamine, kompas, čarape, vodu, hranu, čaj,
duplu jaketu, dvi zamke.. sve čeg' se sjeti!
Izazov je pred nama, burna gora prijeti.
Tomi 60 litarski ruksak na odmet nikad nije
ne sm'je ga iznenadit ništa - tko hoće nek' se smije.
A nas dvije ponesosmo ruksake manje, i nijedna nema kavu!
Komentiramo šta ćemo bez crnke, kako izvuć' živu glavu…
Na Šubićevcu kod Kuglane šarena ekipa se skupila;
tolike smo mi nade za svijetlu budućnost Mihovila
da je i jedan saborski izaslanik poslan na uspon ponosa
kojeg će savladati pilići - 40ak glava s kapama nabijenim do nosa!
Predsjednik Mate - Institucija, iskusno planinarskog rezona
Mjerka nas k'o da se pita - jesu li ovi ikad sišli sa betona?
13. je ovo po redu planinarska škola, a izlet prvi.
Jesu li svi podrezali nokte, hoće li bit žulja a možda i krvi?
Šta je da je, tko je tko nije, 8 uri je - pali motore.
„Stari“ planinari nas prebrojavaju i krećemo prema gore.
Po putu, gazi se žustro, prati sve: tamo oblak, tu markacija,
Vid' nu kol'ki kamen, eno šparoge.. jel' ono šuška zmija?
Kao u svakom trileru, u početku sve krene lagano i u redu
Opustili smo se i čavrljali putem, nije da ćemo na Trtru srest medu.
Sretno savladasmo uzbrdicu do Dubrave, kad ljudi - eto još jedna!
Avantura tek tu počinje, i spomena jest vrijedna!
Puca Trtar suri pred nama… stali pred tunelom – sad ide drama.
Poče penjačina, Prezidente vuče k'o lokomotiva, a šuška se da preko 70 ima..
Pilići dašću na četir' noge, svaki štape ima al' teško mu baratati njima...
I onda nenadano pade žrtva prva - kozja staza prevali nam Luku!
Svi oko njega skočiše da mu daju zapešće ako već ne ruku.
Na vrh tog vratolomnog uspona zastadosmo malo opet
Metle stižu, svi znojavi, jedan krvav lakat, može dalje - sve pet.
Uživa se u pogledu na Prominu i dalje, sve uz huk moćnih vjetrenjača,
Prije nego smo shvatili – pod nogama našim je bila Orlovača!
Zraka puna pluća i srce k'o kuća na 494 metra nadmorske visine;
Smijemo se, padaju selfiji, jupiii uspjeli smo – stigli živi u planine!
Opet mali predah, pa onda grupnjak – na vrhu pada zajednička fotografija.
I taman da ćeš zagrist sendvić – kažu ajmo gambaj, ti školarac pa bi ija-pija!
Nizbrdo se kreće, formiralo opet u kolonu nas šarene planinarske tiće,
Obećavaju nam dulji predah – u Rupićima, tamo kod kućice od Ćiće.
I rekoše: oprez, nizbrdo koči, gledaj di staješ da se ne bi digdi strovalija!
Svi gledamo u pod, kao ono nešto struže, eno Luka se opet privalija…
No dobro, opet je proša lišo i tako smo eto došli svi sretno do odmorišta.
I kao sad je uru pauza, tu ćemo sisti, odmarati, sunčat se i više ništa.
Konačno se vadi sva popudbina, šuška li ga šuška pusta folija,
Sendviči, banane, rolade, čokolade – ide svak' šta je ponija.
Peku se kobase, skuvana kava, stigla piva - sve se i nutka i dili
Naravno, i to su nam prvo rekli – da ne dilimo ne bi pravi bili.
Anita i ja bijasmo i više nego oduševljene zbog one kave;
A gledamo i ostali pojurili po čarobni napitak što bistri glave.
I tako to red priče, red ića, red pića, opće opuštanje i srića,
Nestaju jedno po jedno u poljima, kako kome dođe hića.
E kad, iza ručka, na scenu stupa naša Velika Vođa i ostali prvoligaši.
Vadi zamke – učimo čvorove, gledaj amo, ne brbljaj i užetom ne maši.
I držimo mi svi one konopine u ruci, gledamo u njih pomalo ki tukci,
Kako vješto motaju, razmotaju, osmice njile, pa duple, pa onda upleti
Trse se, pokazuju, opet i ispočetka, vježbamo – al' još smo sapeti!
Na kraju aj uspili smo nešto i bit će bolje, nađe se načina kad ima volje.
Pokazali su nam još i kako spojiti dva konopa iste i različite debljine,
Tko ne upadne u Čikolu za dva tjedna – taj je majstor nove vještine!
I to je bilo to, spakovali sve i krenili od Ćiće nazad svojoj kući
Prezidente Mate je i na povratku nastavija jači tempo tući
Neki su zaostajali, neki puvali, neki se znojili, al fala dragom Bogu!
Za prvi put smo više nego zadovoljni – nitko nije slomija nogu.
Krug od 18 km završismo kod Kuglane malo prije 16 sati,
Neki su išli kući, a neki odlučili još na pivu stati!
21.03.2023, 12:21
Tekst: Ivan Perkov, Đurđa Vrljević Šarić
