Sveto Brdo u oblacima

Trebalo je imati puno volje i i još više ludosti da se krene na ovaj uspon. Vrijeme, koje nas je sputavalo da ovaj uspon realiziramo već ranije, nikako da se stabilizira, pa je 11-ero odlučnih članova HPK "Sv. Mihovila" krenulo ove nedjelje put Libinja, bez obzira na lošu vremensku prognozu.

Nakon što smo u uvali Modrić skrenuli sa magistralne ceste, truckali smo se 12-kilometarskim makadamom do parkinga iznad Malog Libinja (970 m), zatim rance na rame pa nizbrdo koji kilometar i eto nas na Libinju (700 m).

Oblaci se spustili nisko, vidljivost kojih stotinu metara, a cilj, vrh Svetog Brda,možemo samo zamisliti. Kad je vidljivost dobra markacijske oznake preko Libinjske visoravni su za iskusnije planinare gotovo suvišne. E, ali za danas to ne važi.Pomno ih tražimo, sretni kad ih uočimo.Zadatak isturenog izvidnika je dobio Tome, koji svako malo viče -"eno je".Miji je do pisme pa se kroz pustopoljinu ori "magla" od Josipe L. U tako veseloj atmosferi smo se dovukli do izvora Pečica koji je iznenađujuće bogat vodom, koja otiče kao pravi potok niže prema Libinju.

Kod izvora Pečica (1040 m) završava Libinjska visoravan i staza se počinje strmo uzdizati padinama Svetog Brda. Što je veća visina i oblaci su gušći tako da je vidljivost smanjena na jedva dvadesetak metara.Ipak kretanje je sigurnije jer je staza utabana, gotovo usječena u krajolik.Kiša ne pada ali smo svejedno, manje više, mokri zbog oblaka punih vlage koje vjetar kao da gura,nama i od nas.

Na platou podno Vlaškog Grada,kod "heliodroma", smo se okupili i odlučili da ćemo malo predahnuti u Planinarskom skloništu Vlaški Grad (1280m), a onda nastaviti prema Svetom Brdu.

Nakon kraćeg zadržavanja smo krenuli strmom stazom koja od Vlaškog Grada vodi prema prijevoju iznad njega,gdje se spaja sa VPP. Kao i uvijek kad prolazimo tuda ,zastali smo pokraj ploče koja je podignuta u spomen na trojicu splitskih planinara koji su 2006 god. tu stradali.

Na prijevoju nas je dočekao jak vjetar, koji je vitlao oblake a počela je i kišica.Vidljivost nikakva, tek na trenutak, ne duži od minut-dva vjetar je otjerao dio oblaka pa nam se ukazao prizor kao iz bajke.Ugledali smo Sijaset onakav je doista. Te bajke je brzo nestalo jer su se ponovo navukli tmasti oblaci, a mi u koloni nastavili pravcem "ukazanja" put Svetog Brda.

Na Sijasetu je bilo dosta snijega, naročito na dijelu podno same padine S.Brda, a kuda prolazi markirana staza. Morali smo u tom dijelu zaobići stazu jer je snijeg bio predubok i vlažan. Zbog slabe vidljivosti to je predstavljalo stanovit rizik jer su u blizini duboke ponikve a i strma strana brda prema Svetom Roku.Na strmoj padini, dugoj dvjestotinjak metara,kojom se stiže na vrh, snijega je bilo samo u krpama, što je bilo olakšavajuće,ali se raspuhao hladan zapadnjak za koji većina nije bila opremljena(mislim na rukavice,kape itd).

Da smo stigli na vrh znali smo tek po tome što smo iz penjanja prešli u hodanje. Oko nas gusto sivilo,vidljivost desetak metara.Držimo se na okupu,jedan drugoga prepoznajemo samo po boji opreme i glasu. Potražili smo obilježlja po kojima je vrh Svetog Brda karakterističan, a to su: veliki Križ, ploča sa Božjim zapovjedima i Kupa želja(u zadnje vrijeme posjetioci stavljaju po kamen na gomilu da bi im se ostvarila neka želja).

Dvije-tri fotke i krećemo natrag. Silazak ponekad zna biti zahtjevniji od uspona. Noge su umorne, većina nije baš u nekoj kondiciji pa nastojimo biti pažljivi. Silaskom u podnožje mogli smo odahnuti, a onda istim putem krenuli smo nazad. Sad je i magla malo popustila tako da smo se dosta brzo dokopali topline skloništa"Vlaški Grad". Naime, kolega Bare nije se osjećao dovoljno spremnih za osvajanje vrha pa je ostao u skloništu i zapalio vatru tako da smo onako mokri i prozebli bili oduševljeni toplinom skloništa.
Mijo i Damir su, bez obzira na kišicu koja je stalno rominjala, ispekli kobasice, a na trpezi se našlo još svačega, tako da nismo žurili sa povratkom.

Kad smo se u smiraj dana vraćali, zadovoljni ostvarenim, Libinje nam se ukazalo u punoj ljepoti jer su se oblaci podigli toliko da je pogled dosezao sve do mora ali ne i do Svetog Brda, a da bi ga vidjeli iz te perspektive većina učesnika će trebati ponovo na put što im, nadam se neće biti teško.

Učesnici: Nataša Gašperov, Ankica Ercegović, Julija, Bare, Mijo Kozić, Damir Horvatović, Marijana Nakić, Anka Roško, Jelena Skorin,Tomislav Pašara i Neven Magazin.

22.04.2012, 15:19

Neven Magazin

HPK SV. MIHOVIL

Sveto Brdo u oblacima

FOTOGALERIJE

Planinu dišem, planinu pišem - Josip Pelajić

Špiljarenje na drugom rođendanu podružnice Rogoznica

Usrana ljepotica – špilja Golubinka u Grulovićima

Crna Gora 2017