+385 98 167 7859   •     sveti.mihovil.sibenik@gmail.com

Rudnik boksita Kalun ili Napokon iza ceste Miljevci - Oklaj


  14.12.2015, 10:51   •     Teo Barišić

 

U 27 istraživanja dosad se nakupilo ukupno 9.421m duljine kanala.Istraživanje Rudnika boksita Kalun, 12.12.2015. poduzeli su članovi SO HPK Sv. Mihovil: Aida i Teo Barišić, Ana Kardum, Dino Škugor, Nada Škrlin i Nikolina Crljenak.

 

 

Speleolozi HPK Sveti Mihovil već više od 13 godina kontinuirano kartiraju kanale Rudnika boksita Kalun u Trbounju. Iako se čini poluuzaludnim poslom kartirati nešto o čemu bi trebali postojati pouzdani dokumenti često nas stvarnost uvjeri da stvari i činjenice od kojih trenutno nema koristi vrlo brzo padaju u zaborav. Vrijedni dokumenti i nacrti u koje su uložene godine truda u trenu postanu hrpa papira koja skuplja prašinu i nerijetko padamo u napast osloboditi prostor za nešto upotrebljivo.

Kako nismo zapravo sigurni u to da li zaista negdje postoje dovoljno dobri nacrti rudnika tako su i naši sati kartiranja povremeni, po par puta godišnje, najčešće u vrijeme kad su nam nedostupne planine i neke velike jame zbog napadalog snijega ili jednostavnog manjka vremena za otići nekud dalje. Kartiranjem pronalazimo zarušenja, neke neucrtane dijelove u postojeće nacrte, promatramo stanje u velikim kopanim prostorima, spajamo dijelove rudnika razbacanih na više različitih papira, a u novije vrijeme pratimo i vodostaj potopljenog dijela rudnika. Sad već analizirana zdrava pitka voda drži stalno potopljenim gotovo 100m dubine najnižih dijelova rudnika, a povremeno se podiže i više od 50 metara.

Zadnja istraživačka akcija 12.12.2015. poduzeta je s ciljem zamjene loggera koji stalno prati vodostaj i temperaturu vode, ali i pokušaj proboja u dio rudnika s druge strane ceste Miljevci – Oklaj, kod zaseoka Čupići. U tom dijelu smo istraživali još 2003., gdje nam je prolaz u veću dubinu zapriječilo više zarušenja. 2013. se urušila i velika količina zemlje i boksita koji je dijelio dva ulaza s površine. Pritom je pukla i vodovodna cijev, ukopana u kanal pokraj ceste, a cijeli je događaj dodatno uznemirio lokalno stanovništvo koje živi u blizini nepoznatih podzemnih prostora. Sad smo se tom dijelu približili od strane glavnog rudnika, prolazeći 4. horizontom i iz godine u godinu tehnički se penjući do otvora kanala koji vire u bokovima iznad urušenih većih kopanih prostora.

Put do 4. Horizonta vodi kroz nekadašnji glavni ulaz blizu vojarne iza GIRK Kaluna. Nakon 700m kosoga pa ravnog kanala dolazimo do 3. horizonta na 204m nadmorske visine. Slijedi 62m duboka vertikala („Iron Sky“) sa mnoštvom horizontalno uglavljenih šipki na kojima su učvršćeni ostaci električnih kablova i cijevi. U njenom nastavku prema dolje ostaci su lifta koji je vodio u niže horizonte. Tu smo na 60m dugoj niti objesili logger koji nam je u prethodnoj 2014 godini zabilježio podizanje vode od 45 m. Promijenili smo ga s nadom da se nisu izgubili podaci jer je tu već 10 mjeseci. Put dalje obilazi četverokutnu prostoriju nekadašnje trafostanice koja je podignuta nekoliko metara iznad 4. Horizonta jer je i u prošlosti očito bilo problema sa plavljenjem rudnika. U nastavku kanala gomila je materijala donesena ispiranjem gornjih nivoa pa se prvo hoda pognuto, a dvadesetak metara i puzi po naslazi ispranog bijelog šljunka. Tunel ponovo zauzima normalnu visinu za hodanje i slijedi jezero dubine oko pola metra duljine 20m koje prolazimo na način da smo na noge navukli plastične vreće pa se jezero brzo prolazi da se razina vode koja prođe kroz sitne rupice ne podigne iznad visine obuće i ne uđe u nju. Netko ima više sreće i prolazi suh a netko moči jednu ili dvije noge. Ovoj dosjetki pomažu stare ostavljene plastične vreće kojima se dupliraju navlake na nogama, no ovaj put se voda u rudniku toliko podigla i tekla rudnikom prema dalje da stare ostavljene vreće nalazimo iza jezera, jednu udaljenu i 200 metara. Pola ekipe će ovdje kartirati veliku dvoranu gdje je eksploatiran boksit s južne strane tunela, a ostali će naprijed. Pokušavajući napraviti sidrište shvaćamo da smo ili ih zaboravili napuniti ili imamo ozbiljnih problema s kapacitetom baterija. Put vodi dalje tunelom, uz slijedeću šahtu pronalazimo veliki naplavinu sastavljenu od dasaka, plastičnog smeća koju je voda podigla iz dubine pa pokrenula prema prirodnom ponoru koji izgleda ima dobar kapacitet i gutajući vodu ne dozvoljava da se voda digne znatno iznad ovog nivoa. Slijedeću dvoranu ulazimo ponesenim užetom, pa slijedi skakanje po kamenim blokovima, penjanje i provlačenje pa kratki uspon i preko prečnice prvim ostavljenim užetom, pa ponovo vijugavim tunelom do drugog užeta gdje smo zadnji put tehnički popeli 27m visoku strmu kosinu kojom su rudari spojili prostore Sjevernog i Južnog rudnika. Zanimljivo je da ovaj tunel nećemo naći na starim jamskim kartama, čak je i na nekim objavljenim skicama samo naznačeno crtkanom linijom tako da nije bilo jasno da taj spoj postoji. Slijedi još 200m vijugavog tunela pa dolazimo do dvorane u kojoj smo stali zadnji put. Dvorana je već dio Sjevernog rudnika čije smo dijelove istraživali još 2003. godine.  Stali smo desetak metara istočno od ceste koja vodi od Miljevaca prema Oklaju, a  na ovoj dionici napravljena je upravo na trasi stare uskotračne željeznice uz čiji je zapadni rub bio i vertikalni ulaz u rudnik. Ulaz je danas betoniran, nalazi se uz samu cestu i treba se zagledati da se uoči jer je okrugli šljunak u betonu sličan agregatu okolnog stijenja, konglomerata prominskih naslaga.

Uz dva jedva zabušena fiksa i s prilično sreće izvlačimo se u tunel gdje kombinacijom šina, kamenja i poluzabušenog fiksa u truloj ljusci slažemo sidrište. Niskop se pruža dalje, nakon 70m slijedi križanje, lijevo prema jugu trideset metara kanala do dna vertikalne šahte betoniranog ulaza. Laser ne može izmjeriti visinu pa ćemo je potražiti u starim planovima. Zapadni krak dolazi pod urušene dijelove sa smećem najstarijeg ulaza 8 kopa, svega 30-tak metara od dna urušenja koje nas je zaustavilo 2003. U plitkom blatu nalazimo tragove neke manje životinje; mačke ili kune koja je tu dolutala i pokušala naći izlaz iz podzemnog labirinta. Najveće iznenađenje nam je sjeverni kanal koji pod 26 stupnjeva od sjevera vodi prema Donjim Matićima. Dno mu čini potpuno zasigani sitni šljunak i u njemu se osjeća lagano strujanje zraka. Zrak koji struji između najviših ulaza pri vrhu brda Kalun i Donjih Matića mogao bio postati istinitom legendom. Kanalom smo prošli 216m, a strop se dalje spušta i potrebno je leći u žitko blato za vidjeti gdje se nastavlja. Dovoljno smo dugo u jami da nam se to ne čini nimalo pametnom idejom, a drugi put možemo pokušati s druge strane. U topografskom snimanju prvog dijela su se izgubile negdje olovke pa podatke dobivene mjerenjem bilježimo u mobitel. Slijedi dugo raspremanje i izvlačenje 240m užeta, bušilice i materijala za sidrišta.

U 00,30 smo svi vani i vrijeme je za zasluženo pivo pronađeno u prvom otvorenom lokalu na putu do Šibenika - noćnom baru Pia u Bilicama. Nakon doze narodnjaka slijedi sjetni Zlokin dalmatinski pop melos. Iza 02,00 iskrcavamo 350km užeta i opremu u Matino dvorište. Oni će za koji sat prema Barišinovcu u neku drugu mihovilovu podzemnu avanturu.

Istraživanje Rudnika boksita Kalun, 12.12.2015. poduzeli su članovi SO HPK Sveti Mihovil: Aida i Teo Barišić, Ana Kardum, Dino Škugor, Nada Škrlin i Nikolina Crljenak.

U 27 istraživanja dosad se nakupilo ukupno 9.421m duljine kanala.  

 

 
0
KOMENTARI:


 


HPK Sv. Mihovil, Šibenik   •   Bana Josipa Jelačića 28, 22000 Šibenik   •   OIB: 91280208813   •   IBAN: HR9824110061100026823   •   TEL: +385 98 167 7859   •   E-mail: sveti.mihovil.sibenik@gmail.com

Izrada i dizajn: MEDIAN kreativna rješenja