Prva ženska, nazvat ćemo je” ekspedicija” PAO Mihovila (Maja, Dražena, Antonela, ja ). Skupile se 4 žene, idemo penjat na Osoje Čikolu, novo penjalište, prvi put (MOŽDA I U POVJESTI PAO) bez muškog pripadnika. Krenule s bazena, potrpali ostatak opreme, došli do parkinga povrh u penjališta i misija je počela.
Ono šta smo znali od prije je bilo, ”nemojte ako ima radnika ići dole”. I tako mi u nadi da nema radnika krenuli smo na dolje kad izviri jedan pa drugi pa mislimo da je to sve pa još treći, četvrti, peti…a, mi im šaptom kažemo “nas niste vidili” na što ljudi potvrdno odgovore ”nismo vas vidili cure, aj ponesite koju gredu”,heeh..I tako mi dođemo do penjališta, neki smjerovi su nam bili poznati pa smo prvo to penjali, a onda smo okom tražili šta bi mogli penjat po dužini konopa i šta nam izgleda prihvatljivo jer nismo imali nekakvu evidenciju o smjerovima(dužina, težina).U to vidimo dolazi neka nepoznata delegacija, skužimo da je to ekipa neka iz Splita.
Nakon nekog vrimena skužimo da oni imaju papire di piše dužina smjerova i svi smjerovi ucrtani pa smo kod njih virkali u papire. Među njima je bila i jedna gospođa osebujnog karaktera i glasa, navodno nekakvi pionir jugoslavenski u usponima ali bi mi rađe rekli možda bivši oficir u Jna J..Prepustili smo im svoje mjesto i makli se malo dalje da možemo u svom bioritmu penjat. Našli smo jedan smjer koji nam se činija onako ulaz malo teži ali moći ćemo mi to..navodna ocjena je u redu, ne bi trebalo biti nekakvih problema.
Ukopčam ja prvi komplet al dalje nikako, prevjesić lagani, klizeće rupe za prste, ništaaa se ne događa, napretka nema, tako i cure nešto slično pokušaju iza mene, još jedan komplet se ukopča na jedvite jade (Antonelina muka) ali opet ništa, onda dođu Splićani i složu se da je to puno teži smjer nego šta piše i šta ćemo, idemo doli. .I sad nam je žao ostaviti komplet pa su se smišljali planovi kako taj komplet dovesti kući.
U to prođe ekipa s ferate i tamo nađemo žrtvu, mladić koji je bušija smjerove i eto nama našeg kompleta. Nakon toga pronašli jedan smjer od 15 m za kraj, Dražena ga sinjala (kaže ona ma ima tamo rupa). Smjer prvi pet spitova onako slatkiš ali bome drugih 5 prpast, heehe.
Nakon šta je ekipa iz Splita otišla ća, ostavili nam svoje papire, dali recepte za najbolje čupavce koje sam probala, mi smo još malo penjuckali naš smjer i pomalo skupljali stvari za doma.
Mogu reći da je dan s curama bio itekako zanimljiv i zabavan i da Igre penjačke gladi na Čikoli (Osoje) tek počinju….
30.11.2015, 12:12
Katarina Kursar
