Pohod na Mosor 22.11.2014.

Pohod na Mosor 22.11.2014.

Tri vrha u jedan dan. Neki će uspjeti, a neki posrnuti.

Subota. Lijep i sunčan dan. Osmorica veličanstvenih (Anka, Edo, Saška, Dijana, Dragan, Aco, Ante R. i ja) kreću na pohod na Mosor. Tri vrha u jedan dan. Neki će uspjeti, a neki posrnuti…

Dan je bio kao stvoren za uživanje i istraživanje planine. Ekspediciju smo počeli vožnjom do Žrnovnice. Uredno i propisno smo se parkirali i počeli pripremu za uspon. Mislili smo da ćemo biti sami za surovom planinom, ali smo se grdno prevarili. Došavši tamo dočekale su nas horde srednjoškolaca i fakultetlija. Saša im je odmah podijelila grožđanog šećera i upozorila ih da ovo nije Marjan i da budu oprezni. Svi su je poslušali. Na raskrižju za planinarski dom smo se rastali i Osmorica je krenula prema Ljubljanu. Priko drača (njih nije bilo nešto), priko škrapa (toga je bilo najviše) i kamenica uspinjali smo se sve više i više.

Došavši na Ljubljan (1262m) smo se odmorili i degustirali razna jela i pića (pohane balancane, pašteta od bakalara, razni čajevi i pripravci). Nakon obilate marende krenuli smo dalje do Vickovog stupa (1325m). Skakućući po hrbatu i  kamenjima malo gori, malo doli stigli smo do Vickovog stupa. Nažalost samo Šestorica veličanstvenih nastavljaju ekspediciju i teška srca se rastavljaju od Dvojice veličanstvenih.

Šestorica nastavljaju osvajati surovu planinu i osvajaju svoj treći vrh Veliki Kabel (1339m). Dvojica veličanstvenih se vraćaju polako, smireno i sportski  i uz malu ćakulu do planinarskog doma. Tu se opet sastaju i izmjenjuju dojmove (uz omiljeno piće planinara). Zaključuju da bi i Dvojica veličanstvenih završila svoj pohod samo da je dan duži (zimsko računanje vremena nije im išlo u prilog). Sunce je polako padalo i osmorica veličanstvenih je krenula prema lokalnim birtijama. Nakon nekog vremena uz omiljeno piće planinara opet se rastaju. Četvorica nastavljaju put prema Sinju (bodriti mlade snage šibenske košarke), a Četvorica ostalih nastavljaju put prema groblju…..

Sa tikicama na glavi u tuđem gradu bjesomučno su pretraživali nadgrobne ploče…. U zadnji čas kad su se već pripremili odustati Saška ga je pronašla… grob Miljenka Smoje…

Zadovoljni, sretni  i veseli nakon uspješnog dana krenuli smo kućama.

P.s.  Dvojica veličanstvenih su se zakleli kad produži dan osvojiti nedosanjani treći vrh.


  24.11.2014, 14:00

  Antonia Petković