Speleolozi SO HPK Sveti Mihovil nastavili su sa istraživanjem najduljeg našeg speleološkog sustava.
Za vikend 31.05.-01.06.2014. u jamu su ušli Aida & Teo Barišić, Ana Kardum i ovogodišnje školarke Antonija Viljac i Marijana Klisović (u nastavku njihov osvrt). U dijelu Kite, spoju Sonje i Kupusa nazvanom Bosanska posla i Hebežljivac, ispenjana je manja prečka i pronađeno novih 25 m kanala. Na vrhu novopronađene 13m visoke dvorane nalazi se velika 3m visoka nakupina blata i suženje. Na ovome mjestu se osjeća svjež zrak bez strujanja što i nije neobično jer je u vrijeme istraživanja vani je bilo prilično hladno tako da je i strujanje zraka kroz jamu bilo neznatno. Ovo mjesto se nalazi petnaestak metara udaljeno od druga dva kanala, jedan na kraju Makramea, a drugi je vrh kanala kojeg su kod Kitobrana penjali SOŽ-ovci. Cijeli ovaj dio ipak je raspremljen sve do Kitapene, a po vertikalama su ostavljene tanke najlonske niti kako bi se nekom drugom prilikom moglo lakše vratiti. Daljnje perspektive su uglavnom dugotrajna tehnička penjanja. Do Ašova je dovučeno 170m užeta i ostavljeno na pranje, dok je 15-tak kompleta izvučeno na površinu radi čišćenja i podmazivanja. Prespavalo se u Ašovu, a drugog dana izašlo vani.
Tjedan dana kasnije u subotu 6.lipnja u jamu ulaze Mario Blatančić, Antonija Mihaljević, Goran Rnjak i Zlatan Trokić te se spuštaju u Marijaće. Antula i Zlajo crtaju 85 m ranije pronađenog kanala iza prečke na vrhu. Ovaj ugodni suhi prostrani horizontalni kanal, prepun sasušene sigovine, završava uskom pukotinom pod Švrćom, u Tunelu iza Klize. Mario i Vjetar za to vrijeme prolaze kroz Eliminator i nekoliko puta skidajući opremu prolaze dalje, da bi na koncu sa stropa kanala ugledali saljeve na početku Šibenskog kanala i pronašli peti poznati spoj na drugu etažu. Raspremajući ekstremno uski kanal iznad Eliminatora se nalaze s prvom ekipom i zavlače u novi uski kanal. Već nakon 30m ponovo su na rubu vertikale. Na drugoj strani vide uže koje visi. Slaganje nacrta će pokazati da su izbili dvanaestak metara jugoistočno od kratke prečke pod Grlićem, s druge strane vertikale do čijeg se ulaza već dugo smjeramo prečiti. Skupilo se tako 201m novih kanala pa da je nova duljina sustava 26.731 m.
Iz perspektive Ane Kadrum:
Tri školarke, generacija 2013. Ana Kardum i generacija 2014. Marijana Klisović i Antonia Viljac, su odlučile, na poziv Tea i Aide Barišić, da je vrijeme da vide Kitu iz druge perspektive osim školske.
Prema Kiti smo krenuli u petak 30. 05. sa parkirališta ispred kuće Barišić u večernjim satima. Prvu večer prespavali smo u „oktagonu“ na Crnopcu u blizini Kite, tako da rano ujutro možemo odmorni krenuti prema ulazu. Meni je noć bila hladna, a Marijani je viđala noćne zvijertako da smo jedva dočekale jutro i početak spremanja za ulazak. Autom smo krenuli do parkirališa Kite. Teo je prvi otišao postaviti konope na ulazu dok smo nas tri obukle svoju opremu. Oblačenje opreme je malo je potrajalo, jer naravno samouvjerene školarke nisu kući obavile domaću zadaću provjeravanja i namještanja svoje osobne opreme. Kada je to napokon bilo gotovo krenule smo sa Aidom prema ulazu..
Teov plan je da odemo prvo do Ašova, postavimo bivak i krenemo prema Bosanskim poslima. Kako smo sve tri u školi bile samo do DM-a veselile smo se otkrivanju za nas novih djelova Kite Gačešine. Da se pravim malo pametna, naravno uz pomoć nacrta kojeg smo dobili u školi, krenuli smo niz Svnjske nogice, pa onda preko nekih gelendera do Kitobrana i zatim došli u dvoranu, za koju Aida kaže da nema svoje ime, i zatim penjali po vertikali Bosanska posla. Teo je krenuo prv jer je želio nacrtati neki upitnik. Dok je Teo crtao, nekih cca 20m novog kanala, mi smo popele do malog proširenja ispod Kupreških vrat i čekale da Teo završi sa crtanjem. Kako je zbog našeg neiskustva dolazak do Bosanskih posla potrajao Aida je odlučila da nema potrebe da idemo negdje dalje nego da počenemo sa povratkom do Ašova. Ja, Marijan i Antonia smo išle prve, zatima Aida i Teo zadnji koji je raspremao vertikalu Bosanska posla. Tada smo po prvi put počele raditi u špilji. Pomogle smo Aidi staviti svu užad, cca 170m blatnjavog užeta i hrpetinu sidrišnih kompleta, u transportne vreće koje smo nosili na pranje u jezero ispod Ašova. Kako se niti jedna od nas do sada nije penjala sa transportnom vrećom u povratku je bilo zanimljivih tehnika penjanja, koje su naravno stavile svoj trag vidljv u obliku plavih koljena nekoliko dana poslje izlaska. Po povrtaku u bivak Aida nam je skuhala večeru pravu špiljarsku, maništru iz kesice sa komadićima tune iz konzerve i malo toplog čaja. Teov plan je bio da ujutro odemo crtati još neke kanale, ali smo se dogovorili da bi to potrajalo pa smo oko 10:30 krenuli prema izlazu. Ja i Antonia smo krenule prve vani smo izašle oko 12 uz zanimljv glazbeni repertor na ulaznoj vertikali. Aida, Teo i Marijana su izašli oko 14 jer su raspremali vertikalu.
13.06.2014, 09:52
Teo Barišić
