Duga kišna godina čini nas da naš boravak u Kiti ne možemo planirati puno unaprijed. Nekoliko dana bez kiše da se voda iscijedi niz vertikale i par dana prognoze bez kiše koja bi nas mogla zasuti pri povratku već je dovoljno da se krene u novu avanturu. U četvrtak pukla ideja i dovečer se već javljaju Marin i Kate iz Splita, a sasvim nenadano eto i Vjetra. Petak navečer iza 9 eto nas u Rustici. Ispijamo Velebitsko, bez briga i problema kad ćemo ući jer su svi iskusnjare. Prije ponoći smo već u starom bivku na -260m.
U subotnje jutro dijelimo se u ekipe; Marin , Kate i Vjetar će u Hello Kittu, a Aida i ja idemo nacrtati nekakav kanalić među glonđama u Ramizu II, pa kad završimo raspremit ćemo i pridružiti se ostalima. Zavlačimo se u mali labirint među blokovima i slažemo točke. Aida je raskopala nekakav prolaz i spustila se malo niže i viče da ima i tamo za crtati. Došla je do vertikale i misli da je našla novi spoj između vertikala u Ramizu. Navirujem se nad vertikalu i nekako mi izgleda veće i dublje uz buku vode koja bi mogla Amazona čiji smo tok zadnji put izgubili u nekom grdom suženju. Usput pucam i laserom 37m u dubinu. Pronalazimo i spoj na točku odakle smo krenuli. Baš dobro, ne moramo se provlačiti natrag kroz šumu blokova. Penjemo se do križanja između dviju starih vertikala i sada smo sigurni. Našli smo nešto novo i obećavajuće.
Izvlačimo se iz Ramiza i idemo dalje niz Šibenski, kad eto Marina i Kate. Vele, Vjetar je prošao kroz neki prolaz i da su mu morali skinuti cipelu dok se provlačio jer se zaglavio. On je tamo iza, a mi bi trebali malo proširiti prolaz. Spuštamo se 60-tak metara u dubinu i dolazimo do suženja. Malo po malo prolaz se širi i nakon sat i pol prva prolazi Kate genijalno riješivši problem lomljenja tako da je prošla naprijed nogama. Dodajemo joj opremu da pomogne Vjetru u crtanju, a mi nastavljamo. Marin je visok i muče ga poluge, ja sam širok u prsima i još ponegdje J. Nakon još sat vremena prolazi Marin i još pola sata poslije eto i debelog. Sad je komotno. Baterije su prazne. Ima još jedna gore na izlazu gdje je i drugi pribor pa se odlučujemo za izlazak i transport užeta i bušilice. Na izlasku iz kanala pomalo se predomišljamo od ulaska u Ramiza jer smo svjesni da nas tamo očekuje posla, a prošlo je 20,00. S godinama osjećam da radni dio u jami treba nekako završiti do tog vremena jer ako se radi duže kad se izađe iz jame počnu mi se javljati bolovi u leđima. U bivku nakuhavamo juhice, Talijanete i crno vino. Pravi predbožićni ugođaj. Pomalo se brinemo za ostatak ekipe, no malo iza ponoći eto i njih.
Kako će zbrajanje metara pokazati nacrtali su 160m, aktivni i fosilni kanal iznad njega i na kraju oba kanala došli do nove 20-tak metara duboke vertikale.
S onim što smo mi napravili u Ramizu II ima 198 m tako da je nova duljina sustava 27.802 m. Nedjelja pak, brzi i ugodni izlazak te piva i pizza u Zvonimira.
16.12.2014, 10:32
Teo Barišić
