Nismo ni krenuli na turu i odma jutarnje ugodno iznenađenje, sve 4 ludonjice i 4 ludonja našli se 10 min. prije polaska, odlično za pohvalu. Prijedlog na sastanku je bija uspon na Šćirovac – Miletnjak (1619 m) iz sela Bartulovići te spuštanje hrptom Zeca do Bukove doline di se nalazi planinarska kuća Bukovac (1030 m) prvi dan 28.11.2015, a drugi dan 29.11.2015 slobodne aktivnosti (hodanje,merendavanje,lokanje..).
Kako smo se sve više približavali Biokovu na našu radost uočavamo sa sjeverne strane koliko ima sniga, jupi dječije radosti, ajme gušta izgrudaću Tinu i Antoniu. Na uspon krećemo iz malog zaselka Bartulović (350 m) di susrećemo babu Ljubu jedinu stanovnicu, a naša Anka odma na jutarnje divanje šnjon .Dan za hodanje je bija ka iz bajke vitar 0, a sunce se nazire iznad naših glavina na negdi 1.300 m, a negdi napola nas čekaju zimske radosti. Krenuli smo na uspon oko 8 uri, staza je srednje strma te odlično markirana. U snig ulazimo posli cca 1 sat uspona na visini od 700 m -750 m visine teke smo se iznenadili di ga je bacilo na malu visinu. Staza nas vodi kroz borovu šumu, a gackamo po snigu kojeg ima cca 10 cm, a i negdi i više, lipa zimska idila. Naišili na tragove od divljih roktala i zekova. Zaustavljamo se na kraćoj pauzi u Grljaku (950 m) na prvoj pauzici i šijemo lagani marendin. Nismo se puno zadržali, bome je teke bilo friško i ubrzo krećemo dalje. Uspon nas vodi kroz borovu šumu te Tina ugleda spomen ploču za Dr. Ivana Brajkovića (1937-2008) i posvetu „MOJE NOGE MIRA NEMAJU JA I SAD HODAM PO PLANINAMA NEBESKIM" od Planinarskog kluba Split.
Staza dalje vodi do špilje Pozjate inače je u minulom razdoblju služila kao sklonište lovcima,stočarima,poljoprivrednicima. Lijevo od špilje Pozjate markirana staza vodi do novo postavljenog skloništa „KALE“ (1535 m) uz kojeg se nalaze dvije zaleđe lokvurine, vjerojanto je voda pitka. Markacija nas penje laganim usponom te ulazimo u pomanji oblak di je smanjena vidljivost a sniga sve više, tako da smo imali Alpsku idilu. Naše odredište vrh Šćirovac – Miletnjak nije se uspija vidit bija je pod oblakom. Ulazimo na poslijednju strminu podno vrha Šcćirovca koji poprilično strm, te nije bio zaleđen. Kad smo se napokon dočepali vrha Šćirovca – Miletnjaka (1619 m) usmjerili smo zajedničku energiju protiv oblaka da nam se otvru pogledi te naravno i pobijedili.
Pogled na sjeverne strane na zimsku idilu (Dinara, Kamešnica, Cincar, Tušnica...),a s južne more (Makarska,Brač, Hvar...). Trenutna temperatura po marjanovom satu je pokazivala -4 C. Pokreće nas ledeno vrime i krećemo hrptom preko vrha Zeca, a s lijeve strane nam more, a s desne snijeg. Kako markacija od špilje Pozjate staza prolazi strminom Zeca spuštamo se guznim stilom od naše Šaške i napokon pronalazimo markaciju prema Bukovoj dolini. Spuštavanjem strmom stazom Zeca počinju nova lulava uzbuđenja tj. lulavi padovi na guzicu, bok, ruke, klizanje ... Da nas je neko gleda sastrane dobivali bi dobre ocjene za padove. Napokon nakon cca 8 sati hodanja spuštamo se u Bukovu dolinu (1030 m) u kojoj se nalazi planinarska kuća Bukovac. Inače planinarska kuća Bukovac je pod spada pod PD „POZJATA“, Donja Brela, smještajni kapacitet je 12 ljudi, pitka voda, struja, plin, WC, inače hotel na toj visini. Napokon skidanje teških ruksaka, ooooo lipo li je. Naše prilipo druženje nastavljamo žderanjem, bevandiranjem, pivanjem, kartanjem a čutija se lipi zdravi umor. Lipo smo pozaspali niko nije hrka, osim Anke koja je pribacila madrac u kužinu i režala ka pravi pas čuvar.
Za 29.11 aktivnosti su bile kako god oće, odnosno neko je hoda,neko ždera lučinu i kobasice,neko pija kavu itd... Čim se hodačka ekipa vratila odma smo sprašili još teke pancete i bevande i krenuli se spuštati markiranom stazom do stare crkvice sv. Nikola na visini od (572 m). Kako kažu stari libri crkva datira od predturskog vremena točnije 1200 godine, a doma ispod crkve se nalazi poučna staza te staro napušteno selo. Do zalaska pred Gornja Brela ostalo nam je cca 45 min hoda. Staza nas vodi obziđanim poljskim putem na kojem se nalaze tri prastara bunara te uz bunare pjesme o Biokovskim ljepotama pisca, književnika Petra Gudelja. Naše druženje sa Biokovom završava oko 15 sati kad se spuštamo u Gornja Brela. Hvala ti Biokovska planino na prelipoj snižnoj idili i druženju.
01.12.2015, 11:11
Zoran Kolombo
