+385 98 167 7859   •     sveti.mihovil.sibenik@gmail.com

Kitom do Jaja (iliti Teove dvorane)


  11.12.2013, 17:46   •     Teo Barišić

 

Nacrtano 1.214 m - ukupna duljina KG-P 26.140 m ili preko 26 hm

 

 

U zadnjem istraživanju početkom studenog Velebitaši  su uspjeli postaviti prečku na kraju Gornjih Jejina, topografski snimiti 240m kanala, popeti novu vertikalu i proći slijedećih 150m te stali na novoj prečki preko duboke vertikale. Iz nastavka 20-tak metara visokog meandra puhao je vjetar.

Prošao je i Momjan, a vremenske prilike su se od znatne količine oborina, koje znaju zatvoriti vertikale prema nižoj etaži, pomalo stabilizirale s nižim temperaturama i mogućnosti da padne snijeg koji bi blokirao prilaz otvoru jame.

Povoljna vremenska prognoza i činjenica da Dalmatinski speleolozi zimi imaju puno više slobodnog vremena pridonijela je da 03. – 06.12.2013. Goran Rnjak, Mario Blatančić, Teo Barišić (SOSvM), Marin Glušević (SOM) i Frane Kožemelj (SDŠ) poduzmu novo istraživanje Jamskog sustava Kite Gaćešine – Draženove puhaljke.

Skupili smo tako par užeta s bivka u Ašovu i izmjenivši oštećeno uže na Vjeverici i u srijedu u 03,30 dovukli se do bivka u Imberlanom kanalu, nekih 2km i 430m dubine od donjeg ulaza. Kasno lijeganje i osam sati odmora probudilo nas je tek oko 11,00. Na popisu opreme u bivku smo vrlo brzo shvatili da su pločice s maticom na popisu ustvari pločice sa vijkom odnosno da nema kompleta. Srećom po nas ponijeli smo 12 repariranih kompleta skinutih u Ašovu i 9 očiju. Ponovo počinje pješačenje preko kamenih blokova gore-dolje sa nešto malo provlačenja. Ubrzo se divimo kako je Ana vješto postavila prečku preko Jejina i  ispenjala skok između Poletuše i Bajadere. Dok Marin, Vjetar i Frane nastavljaju dalje, Mario i ja vadimo crtači pribor. Nakon par sati rada eto nas na novoj prečki. Marin je sa svega 6 fikseva prošao na drugu stranu.

5 ili Ona nije Tu

Sa lijeve strane se odvaja kratki odvojak sa dvije nove vertikale koje se spajaju ispod prirodnog mosta. Mjesto se naziva „25, a ona nije Tu“, poput nekih drugih mjesta u Kiti gdje je oznaka dostignutog kilometra duljine. Ubrzo se čujemo s ekipom od naprijed. Prošli su barem 400m kanala s ogromnom dvoranom. Slijedi marenda i ekipe se ponovo dijele. Prva ekipa će crtati neke bočne odvojke dok ćemo Mario i ja dalje prema dvorani. Kanal je mjestimično širok desetak metara, a povremeno visok petnaest, uglavnom prema jugoistoku, a onda skreće prema jugozapadu. Nailazimo na jasne tragove vodenog toka, posvuda ima vrtložnih lonaca i faseta, a u dva jezerca nalazimo stotine mušica ili komaraca. Osim tragova toka svugdje su i tragovi podizanja vodenog nivoa, odnosno mulja. Oko 20,30 na 3km od ulaza u KG, stižemo do dvorane za koju će se poslije pokazati da je dimenzija 70x55x35m. Dok informativno kružim dvoranom Marin koristi svoje nove bliceve. Druge ekipa je nacrtala 120m povratnog Kanala lakih metara. Slijedi žurni povratak i do ponoć nakon rehidracije toplom Cedevitom i kombinacijom juha i palente bježimo u vreće.

Četvrtak u osam ujutro ustajanje. Ponovo kilometarska hodnja. Na križanju kod Mušićavih jezera Marin, Vjetar i Frane ostaju penjati povratni kanal Rampu, a mi ćemo nastaviti crtati Dvoranu. Ujutro sam dao prijedlog da se dvorana poput Arene nazove Voltarena no prva ekipa koja je došla do dvorane je ustrajna u tome da je nazove Teova dvorana. Na sjevernoj strani ulazimo u uzvodni kanal. Iz ulaznog portala kanala jučer je divlje puhalo, a danas ništa Nakon 60m prosječne širine i visine od 8m dolazimo do novog grananja - gore iznad treba tehnički penjati prema kosini, a dolje se sužava i par metara niže u ispranom meandru je prvo jezero 5x2m, duboko oko 1,5m. Na površini u jednom kutu tanki film motornog ulja. Brojni lopočasti oblici kažu da je voda ovdje stabilnog nivoa. Uspijevamo prečiti oko jezera i 10m dalje pod malim skokom nalazi se drugo jezero, sličnih dimenzija, okomitih rubova s zračnim prolazom za dalje, ali jedino uz pomoć ronilačkog odijela. Jezero je bistro i po cijeloj površini dna vide se šume koraloida koje nam ukazuju da jezero presuši uz vrlo intenzivnu zračnu struju. Vraćamo sa natrag i crtamo prirodni most na ulazu u kanal. U ovom dijelu kanala vidljivi su tragovi podizanja vode koja nakon što se podigne prolazi kanalom, pa se potom gubi pod kamene blokove dvorane. Pronalazimo novi odvojak prema zapadu. Penjemo 8m vertikalu prema gore kroz šumu koraloida. Kanal prema sjeveru uskoro se u laktu lomi natrag prema jugu i prolazi uzbrdo, zapadno oko dvorane. Ponovo nas navlači na penjanje po tramvajcima, pa ga nazivamo Navlakušom. Stali smo u uskom visokom meandru pred nekim nestabilnim kamenom koji slijedeći put treba srušiti. Kroz meandar vjerojatno strahovito struji zrak i to ona dolazna struja koju smo pratili već mjesecima i koja se dobro osjeti kroz cijelo Nebozemlje. Kad smo doma sredili podatke ovo mjesto je najudaljenija točka sustava od ulaza (3,2km) i prvo koje je bliže od kilometra od dna Jame Michelangelo za koju je jedino sigurno poznato da ima zračnu struju suprotnu od poznatih ulaza u KG-DP.

Idemo natrag do Rampe. Vidimo postavljeno uže, a mi ćemo nacrtati kanal s južne strane u kojem je Marin došao do vertikale, veli dvadesetak metara. Ulazimo s jednim papirom i onda se provlačimo prema sjeveru i po kosini prolazimo ispod vertikale do koje je došao Marin. Sigovina i kaskade po podu, pijesak, nezgodan skok, blatom prekriveni blokovi i na kraju kratka vertikala koja nas priječi u daljem napredovanju. Laser nam kaže da dalje ima barem 24m , široki kamini prema gore, i povratni kanal u lijevom boku do kojeg treba popeti s dva-tri fiksa. Kad smo se malo utišali začuli smo potmulu tutnjavu vode.

Pomalo se vraćamo. Druga ekipa ušla je u vertikalu pod prečkom. Spuštanje po meandru pretvorilo se u prolaz bočno u sloju. I oni su našli jezero i ostali bez materijala za opremanje. Opet je 19,00 i vrijeme za nešto prezalogajiti i polagani povratak prema bivku. Sad nam je već jasno da smo prešli i 26-ti kilometar, pa slavimo uz rakiju i vruću paštu.

U petak ujutro držim govor:

Vidili ste da je Dvorana izgleda k'a jaje pa je vi zovite Teova dvorana, a ja ću je zvati Jaje pa neka se kanal do nje zove Do Jaja. Onaj drugi kanal u koji je uša Marin, a mi prošli dalje ćemo nazvati Sveti Nikola. Oni koji su Za neće imati ništa protiv, a oni koji su Protiv tribali bi biti za  jer je Sveti Nikola zaštitnik djece, mornara i pustolova, a Sveti Nikola je danas 06.12. Sveti Nikola djeci nosi darove, a nama ništa ne triba jer smo obdareni Kitom.

Govor opet nije prošao. Rekli su mi da ne smijem mijenjati  imena koje su dali prvi istraživači i da će taj problem staviti na newsgrupu pa ću vidjeti svoje i da će zvati Aidu i urgirati i svašta.

Pa kvragu lažna skromnost. Neka onda kanal bude Razbibriga a dvorana Teova.

Ave moa.

Izašli smo vani oko 15,00 uz malo mučenja u Pješčanoj oluji i uređivanja sidrišta na Vjeverici.

Nacrtali smo ukupno 1.214m, što je najviše nakon istraživanja u 2005-toj kad je u jami bilo skoro 30-tak speleologa. Prošli smo južno od Staze Malog princa, daleko ispod Alibabine jame, našli Teovu dvoranu ( Ave moa ), našli tragove vodenog toka, komaraca i motornog ulja s površine, a sve je još „u zraku“ oko 130m iznad najniže točke u sustavu. Zračni kanal krenuo je prema gore.

Nova duljina : 26.140m, negdje 162. u svijetu (ovim istraživanjem preskočeno 10 mjesta).

Jedan upitnik se pretvorio u desetak novih. Yes.

 

 
0
KOMENTARI:


 


HPK Sv. Mihovil, Šibenik   •   Bana Josipa Jelačića 28, 22000 Šibenik   •   OIB: 91280208813   •   IBAN: HR9824110061100026823   •   TEL: +385 98 167 7859   •   E-mail: sveti.mihovil.sibenik@gmail.com

Izrada i dizajn: MEDIAN kreativna rješenja