KG – DP 37.662m ili Warriors………..C'Mon to plaaaaaaaay

S Kitom (veliko K) se možeš igrati…..ali, kako se tek ona može poigrati s tobom ………….to je za nevirovati. Nova službena duljina iznosi 37.662m ili preko 37,6 km

S Kitom (veliko K) se možeš igrati…..ali,  kako se tek ona može poigrati s tobom ………….to je za nevirovati.

Prošla je umalo godina dana kako se Mak zavukao u meandar u Živoom blatu i nekako je došlo za red i to malo pomnije pogledati. Negdje od kraja Šibenskog kanala se proteže nekakav rasjed po kojem zadnjih godina pokušavamo pronaći kakav kanal koji će ga probiti i krenuti prema jugu. U više od sto metara vertikalne razlike pronašlo se svega, no onaj najjužniji dio prema jami Muda labudova nekako se pokazao najtvrđim orahom. Prvo je Marin, pa onda i mi još jednom pregledali vertikalu u Zločinu i kazni, onda se Lovel s Marinom u prednovogodišnjim raspoloženjima 2017 i 2018 uspio probiti po desetak metara na samom vrhu i dnu iste vertikale.

Loša prognoza za ići na niži nivo pa smo Aida, Jure i ja krenuli 26.-28.4. malo se rastegnuti i proširiti meandar kroz koji je prošao Mak. Od rastezanja mišića završilo je na izbijanju iz cipela sa epilogom u totalnom blatu i mokrini….di se taj luđak provuka…..nakon višesatnog proširivanja stigli tek do još užeg ruba vertikale…možda bi trebalo to ostaviti nekome mlađem, vitkijem sa savitljivijom kralješnicom.

Povijest će reći da su tri sata nakon našeg odlaska iz meandra Mazde piterine par desetaka metara dalje u prostoru stigli Hanžek i Kiki napredujući novim prostranim Zagorskim kanalom u Oazi. Kad su podaci stigli u Šibenik pokazala se sva raskošnost zajebancije koju je ova rupa pripremila za naše opsesivne mazohističke mozgove. 22m do Kite s jedne i isto toliko s druge strane prema Mudima Labudovim…..strašno.

Tako smo ponovo Aida, Jure i ja krenuli 10. svibnja ponovo na mjesto zločina. Odlučili smo obići najbližu točku mogućeg spajanja u odvojku koji se zove Gljak. Prvo iznenađenje je bilo da nigdje nije bilo matice na ostavljenim fiksevima (bili smo valjda mladi prvi put ili..). Gljak se zove po šljapkanju čizama po blatu kroz uska provlačenja između kratkih vertikala. Koji nakupljeni kilogram viška kroz vremenski protok od zadnjeg posjeta ovom dijelu je učinio da smo se izvukli satima nakon što smo planirali pa nije bilo vremena za proširiti otvor vertikale u Mazdi piterini. Ekipi u Zagrebu je laknulo što nismo sami upali na drugu stranu, a mi smo znali da nas čeka još puno posla prije toga.

I konačno sedam dana kasnije eto nas ponovo; euforični Željezničarci, Velebitaši i nas dvoje iz Mihovila. Mi se noću odmaramo u udobnom bivku u Makiti, a oni noće na Tatekovoj kolibi prije nego će rano u zoru preko Malog princa u Oazu, pa 300m niz uže i onda horizontalom prema nama.

Ponovo niz ljepljivo blato, u mokri meandar. Proširivanje traje dulje nego smo predvidjeli, skoro premašujemo rok do kad smo se dogovorili za osluškivanje i pokušaj komunikacije. Voda koja se cijedi niz vertikalu i uzao na sredini užeta nas ponovo temeljito namaču. Slijedi nova vertikalica, pa još malo proširivanja, a na kraju uski, niski, koraloidima ispunjen kanalić. Kladivo zvoni po zdravoj ljusci koja se zaglavila po sredini kanala. Negdje u dubini odjekuju udarci i daju naslutiti da se iza ovoga ozbiljnog suženja nalazi veći prostor. Već je 19:00 i znamo da treba topografski snimiti ovih dvadesetak metara i natrag. Ne stižemo opremiti drugi kanal koji vodi u suprotnu stranu. Kvragu….ništa nismo čuli…. Opet razmišljamo kako poslati nekoga drugog u tu vodu i blato. Krepani, stižemo u 22:30 u bivak. Nekad smo se znali vratiti  i u sitnije sate, a sad znamo da svaki novi večernji sat donosi sporost u kretanju i opasnost za reakciju ako se nešto dogodi, umor slijedećeg dana, a i koji bolni dan više kad se vrati kući.  

Nedjelja. Izlazimo na sunce. U tri ulaska našli smo novih 20-tak metara kanala….. demotivirajuće.

Čujemo se s drugom ekipom. Čuli su našu bušilicu već oko 14:00……………jeeeeeeeeeeeeeeee….. i mislili da će biti lako. U tri ekipe snimili su više od 250m kanala, prošli negdje pokraj nas i spustili se dalje po tom rasjedu, preklopili tlocrte Oaze i Kite. Onda su opet čuli bušilicu, signalni metak i klesanje kladivom po kamenu koji se eto sada zove Zvonko. Eto nas u Gračacu na pivu i umor nestaje. Radna temperatura se vratila. Kad ćemo opet. Ah ta Kita. Je nas j…


  22.05.2019, 11:09

  Aida i Teo Barišić