Golubinka u Grulovićima (dužina : 1054m ; dubina:  -60m)

Golubinka u Grulovićima (dužina : 1054m ; dubina: -60m)

Golubinka u Grulovićima trenutno je 54. po duljini u Hrvatskoj, a bit će zanimljivo brojati koliko objekata preskače prilikom svakog ulaska.

Ljetna kiša koja je toga dana poškropila Bukovicu, kao da je stvorila još veću zagušljivost i sparinu. Iz zemlje, asfalta i kamena dizala se para. Zrak je bio težak. Vraćajući se iz Biograda, pogledao sam u svoj rokovnik. Kistanje, Grulovići... ovdje negdje je jama ucrtana na karti. Ubacio sam koordinate u GPS i krenuo se voziti.

Tada nisam znao, ali ušao sam u Bezbradice, pa dalje makadamom kroz krš. Našao sam se 300 m sjeverno od koordinata. Od nekud se širio strašan smrad. Nadao sam se da nije, ali da, bio je upravo iz Golubinke u Grulovićima. Štakori skaču oko ulaza i po ulaznoj vertikali, muhe se kupe na ovci u fazi raspadanja... Navukao sam majicu preko nosa, napravio skicu ulaza i otišao.

Ipak, vrag mi ne da mira. Čekam hladnije dane kako bih ipak ušao u jamu. Tko zna što je dolje. U srijedu 01.02.2012. hladan dan sa susnježicom nošenom burom, koristim kako bih s Antonijom Mihaljević (SOSv Mihovil) i Milom Močićem (SO Promina) ušao u špilju. Smrad je užasan. Postavljam na „junaka“ kako bi što brže bio dolje. Antonija crta i psuje me. Štakori su po svuda. Spuštamo se niz 35 metarsku vertikalu i bježimo u široki, horizontalni kanal. Fotografiramo i prolazimo ga u duljini od oko 300 m. Nemamo dovoljno vremena kako bi nacrtali sve što smo prošli, a do kraja i bočnih kanala nismo ni došli. Plan je okupiti ekipu crtača i doći crtati. Naš pronalazak javljamo Teu Barišiću i Marinu Gluševiću kako bi se okupili i došli odraditi crtanje ove špilje s jamskim ulazom.

U međuvremenu na području Dalmatinske zagore, pa i Bukovice, pada veliki snijeg, koji nam na kratko onemogućava pristup objektu, a akcije GSS-a odvode nas u drugom smjeru.

U srijedu 15.02.2012. sastajemo se u Kistanjama, ali u smanjenom broju. Marin Glušević (SOM) i Krešo Prskalo (SO Liburnija) moraju raditi, Tonči Rađa (SD Špiljar) nema volje ići sam iz Splita itd. Mihovilci ne zakazuju. Dolaze Teo Barišić, Iva Pekas, Mario Blatančić, Zlatan Trokić, Ranko Laketić i ja (Goran Rnjak) s ciljem ulaska i crtanja, a Antonija Mihaljević, Anton Vukičević i Mile Močić kako bi s kamerom napravili snimke ulaza. Snijeg koji je pao prekrio je dobar dio smeća u ulaznom dijelu te neutralizirao dio smrada. Dijelimo se u dvije crtačke  ekipe te se ispod ulaza razilazimo svatko u svoj kanal: Teo u sjeverozapadni, ja u jugoistočni. Tko prije završi, ide kod druge ekipe. Hrana ostaje u mojoj grupi, a Teova ostaje gladna. Kanali se otvaraju na obje strane. Crtamo glavni kanal, po putu ostavljajući upitnike. Obje ekipe nacrtale su ukupno 964 m.

Ulazni dio dobio je naziv „Smradna pokos“ iz koje se kanal horizontalno dijeli na dvije strane. Sjeverozapadni kanal u kojem je radila Teova ekipa dobiva ime „Štakorluk“, široki i niski kanal u koji se ulazi direktno iz „Smradne pokosi“. Ovdje je carstvo štakora koji tu dolaze piti vodu i malo odmoriti poslije ručka na ulazu. Slijede „Gornje i Donje puzište“, kanali koji se prolaze u puzećem položaju. Sve je i dalje široko i nisko. Ovi kanali ulaze u dvoranu impozantne veličine iz koje se dalje granaju na tri strane. Kroz „kAnalni otvor“ preko skoka od 5 m,  ulazi se u “Zamka dvoranu“ . Dvorana završava sifonom nazvanom „See phone“ u kojem je voda porasla 12 m u roku od šest dana. Voda se diže i puno više, što svjedoče tragovi po kanalu koji vjerojatno bude u potpunosti potopljen i čini aktivni vodeni tok. To je ujedno i mjesto na kojem je potrebno tražiti perspektivu za daljnje napredovanje. Druga dva odvojka su „Sigoteka“ i „Gotika“.

Jugoistočni kanal počinje također ulaskom iz „Smradne pokosi“. Kanal u koji ulazimo dobio je ime „Po-skok“. Ovdje voda radi aktivno, što svjedoče kante, vrećice, štednjaci i ostalo naneseno smeće. 50 m od ulazne dvorane skok je od 5 m te se kanal strmovito spušta na mjesto gdje nastaje prvi povremeni sifon. To je mjesto gdje su još 2001. godine članovi SD Špiljar iz Splita naišli na vodenu prepreku. Tako ovo mjesto dobiva naziv „Špiljarev sifon“. Mi smo imali sreću i prošli ga u potpunosti suhog. Kanal postaje sve viši te na mjestima doseže visinu i preko 15 m s prosječnom širinom od 5 m. Iz glavnog kanala nazvanog „Trliš“ odvajaju se znatno uži i niži bočni kanali, a nalaze se na jasno izraženim tektonskim rasjedima te načelno idu u smjeru istoka. Dva takva kanala otvaraju mogućost daljnjeg napretka. Slijedi dvorana iz koje vodi pravi mali splet kanala te penj koji se nakon 15 m opet vraća u glavni kanal.  Iz ove dvorane glavni kanal nastavlja se u visini od 5 m i ima naziv „Aj ća“.

Slijedi još jedna dvorana nakon koje se kanal strmo spušta prema hidrološki aktivnom dijelu špilje. Ova dvorana jedino je u potpunosti suho mjesto u špilji. Nastavak kanala imenom „Nekako“ ima sve više vode te na kraju i završava u polu-sifonskom jezeru u koje bi trebalo zaplivati. Tu namjeru za sada nismo uspjeli ostvariti zbog visoke razine vode prilikom zadnjeg ulaska u špilju. Nažalost, morat ćemo pričekati iduće sušno razdoblje. Sami sifon nazvan je „Nikako“.  Iz kanala „Nikako“ vodi i niski 5 m široki „Kanal vrtložnih lonaca“ koji nakon 60 m prelazi u dvoranu „Trliš“ kanala.

Prilikom trećeg istraživačkog ulaska (Teo Barišić, Mario Blatančić, Goran Rnjak - SOSv Mihovil, Tonći Rađa, Frane Kožemelj - SD Špiljar) sreća nas nije pretjerano služila. U stvari, naočigled smo spoznali brzinu rasta vode koja nam je onemogućila napredovanje. Ipak, nešto metara smo nacrtali, napravili dobre fotografije, a Tonći Rađa je prikupio nešto buba. Već po povratku kućama Teo je podatke obradio i izbacio duljinu 1054 m i dubinu - 60 m.

Dakle, špiljarsku sreću pronašli smo 30-ak kilometara od svojih domova. Špilja ide dalje, a nadam se da ćemo o njoj slušati još puno. Jedinu muku oko ulaska čini ulazna vertikala s nesnosnim smradom i prijetnjom zaraze nas samih i vode koja ovdje protječe. Ovo je područje plitkog i propusnog krša, a špilja Miljacka II je relativno blizu pa... tko zna. Hi, hi.... Imamo kilometarsku. Golubinka u Grulovićima trenutno je 54. po duljini u Hrvatskoj, a bit će zanimljivo brojati koliko objekata preskače prilikom svakog ulaska.


  24.02.2012, 21:37

  Goran Rnjak - Vjetar

 

FOTOGALERIJA

Crna Gora 2017

  26 fotografija

 

FOTOGALERIJA

KG DP 33.480 m

  39 fotografija