16.10.2016. 06,00h bazen okupljanje, pokret, autocesta magla….uuuf pomislim ako ovako bude cijeli dan…Prva postaja Trilj, prva kava „razbudača“… Brojčano stanje 7 Mihovilaca (3 vodiča, 2 poluvodiča J i nas dvije „samo“ planinarke) …aj bar me neće izgubiti u dobrim sam rukama pomislim ionako u strahu od njihovog iskustva i brzine naspram moje sporosti nakon dugog lijenog ljeta. Ako i zapnem, čujem da ima neka kućica na pola puta….pa nije konj da će uteći…
Kamešnica je planina koja se nalazi na granici Hrvatske i BiH. Njen najviši vrh Konj (1856 m) nalazi se na području Bosne i Hercegovine, pa prelazimo državnu granicu... nemamo ništa za prijaviti, sve kolače smo pojeli u Trilju, planinari smo, dolazimo u miru…
Početna točka uspona je u selu Podgradina na kraju sela, pored izvora. Krećemo stazom kroz visoku makiju. Jesen je obojala krajolik najljepšim bojama, uživam u pogledu. Žubor potoka prati nas dok ulazimo u visoku bukovu šumu. PREDIVNO ..pomislim dok mi lišće šuška pod nogama a ja kao u bajci opčinjena pogledom na gustu šumu, mahovinu, potok, razne gljive…mmmm udah-izdah…neka cijeli svijet pričeka da dotaknem mahovinu, zagrlim bukvu, skinem lišće s planinarskih štapa i pozdravim potok kojeg napuštam a pozdravljam orkestar ptičica...uživam…
Stižemo do planinarskog skloništa Pešino vrilo. Nalazi se na 1350 m nadmorske visine a sagrađeno je 2007. Gradnju je iniciralo PD Kamešnica. Sklonište nosi ime po izvoru na Kamešnici - Pešino vrilo koje je domaćem stanovništvu od davnina pružalo pitku vodu pogotovo dok su mjesecima boravili na Kamešnici čuvajući stoku na ispaši. Nakon odmora i marende nastavljamo i izlazimo iz šume na goli greben. Koji pogled…Buško jezero na dlanu, Livanjsko polje, Livno u daljini…predivno, čisto…. Na otvorenom smo izloženi buri, oblače se vjetrovke i nastavljamo po grebenu, slijede serpentine. Uspon je oštar i meni prilično naporan…Odustati ili ne? Desna noga kaže „ ja ne mogu.. vratimo se nazad u sklonište“ a lijeva noga vuče i viče „ti to možeš, nema predaje“…i tako svađajući se i boreći nogu pred nogu ulazimo u maglu koja je sjela na vrh Kamešnice i ne popušta… Izlazimo na goli vršni hrbat i nastavljamo do vrha. Zadnja stižem na odredište i u nevjerici se pitam jesam li ja to STVARNO uspjela??? Drago društvo već je marendalo i odmara u zavjetrini a ja od sreće bacam happy dance na samom vrhu pored kamena na kojem piše KONJ 1856 m. Yes,yes,yes J
Sa Konja se pruža, za lijepa vremena, predivan pogled prema otocima Jadranskog mora, te prema Sinjskom i Livanjskom polju. Hm…ljuta sam na maglu jer ne mogu kliknuti još koju lijepu sliku…ali sve se događa s razlogom… To je Kamešnica kapu od magle stavila da joj se ponovo vratim…
Nakon odmora, zajedničkog slikanja na vrhu i upisa u knjigu spuštamo se …smijuljeći se…ja se smijem jer sam sretna što nisam odustala, pomakla sam neku svoju granicu zbog podrške koju sam imala…prati svoj tempo, svojim korakom, ako treba vratit ćemo se …i nisam imala izbora nego uspjeti ...
Putem nailazimo na grmove šipaka (šipuraka) ja većih u životu nisam vidjela, gljiva raznih vrsta (navodno su sve gljive jestive ali neke su samo jednom J ), divlje kestene…joj da su bar jestivi...uh…
Nailazimo na istovaren teret medvjeda pa se pitam koliki mu je teretni prostor tj on…ustvari…nikad ne želim saznati ali se isto okrećem iza sebe kroz šumu prati li me medo…nema ga…dobro je…
I ponovo se putem pridružujem potoku i zajedno idemo nizbrdo onako lipo smijuljeći se sretna i zahvalna za još jedan predivan dan i izlet baš onakav kakav volim…u bojama i dobrom društvu.
Povratak kući bez pozdravnog pićenca i sumiranja dana???? Neee…nikada!!! Mjesto radnje: Trilj, Bele zna lokaciju…Carpe Diem, špica u 17.00. popodne :-)
27.10.2016, 14:01
Svjetlana Dodig
