Čega sve ima u pijesku

Čega sve ima u pijesku

Opasno je približavati se otvoru

Vijest iza Nove godine – otvorila se nova rupa u zemlji u zaseoku Velići kod Knina. Mihovilovi speleolozi koji su većinom i članovi Gorske službe spašavanja izašli su na teren pa su nam mještani Velića pokazali nekoliko ulaza u okolini sela. Prilično smo se iznenadili kad smo shvatili da bazu brda na kome leže Velići i dio obližnjih Marića čini sloj pješčenjaka dok gornje dijelove izgrađuje crvenkasta zemlja, šljunak i slično.

Za razliku od nekih tvrdih pješčenjaka, ovaj je vrlo mekan te ga je relativno lagano kopati ga i bušiti ručnim alatom dok je s druge strane pak dovoljno čvrst da se prilikom kopanja ne urušava. Ovu prilično zgodnu pojavu koristili su u II svjetskom ratu  njemački vojnici da bi se ukopali u taj sloj pet do deset metara pod vrh brda. Za najveći od tih podzemnih rovova kažu da je sezao od ruba današnje Unske pruge do Marića, te da je bio poprilično velik da se u njega mogla sklanjati i ratna tehnika.

Andrija Marić nam je ispričao kako je bilo 36 avionskih napada saveznika na Knin u kojima je učestvovalo više od 300 aviona. Na internetu ćemo naći podatke da su se saveznički avioni često rješavali preostalih bombi iz bombardiranja sjevernijih područja. Njemački vojnici su bili smješteni po kućama na način da je svaka kuća odvojila po jednu sobu za vojnike dok bi ukućani spavali u drugoj. Duboko pod zemljom bila je smještena njemačka kuhinja i druga ratna tehnika. Kako su bombardiranja postala sve učestalija i sami su mještani počeli sebi kopati zaklone i skloništa.

Topografski smo snimili jedan takav manji labirint pod Velićima ukupne duljine 50m.

Kroz nekoliko godina nakon II svjetskog rata nastavljeno je s kopanjem vapnenačkih pješčenjaka kojeg u ovom kraju nazivaju bjeljuga ili biluga. Materijal je dijelom kopan podzemnim kopovima na način da su kopani podzemni tuneli lučnog presjeka, a dijelom površinskim kopovima pri čemu je nad sloj korišten za stvaranje obradivih površina. 

Desetine godina kasnije napušteni rudarski tuneli i skloništa počinju se lagano urušavati. Najdulji kompleks tunela u koje se može lagano ući s jugoistočne strane dugačak je 150m, na mjestima visine do 6m. Kompleks ima i ulaz sa sjeverne strane gdje se može ući kroz urušeni strop kanala. Na ovom mjestu je vidljivo da su se tuneli pružali i dalje prema pruzi no brojne male vrtače i snižena razina vrha brda ukazuje da je veći dio toga zarušen. Krovina samog kompleksa zasad djeluje dosta stabilno osim jedne manje pukotine na sastavu nekoliko odvojaka u blizini južnog ulaza.

U središnjem dijelu između Marića, Velića i rudnika biluge, na mjestu gdje se pojavila nova jama koja je uplašila mještane, na dva mjesta smo uspjeli ući u urušene dijelove 30-tak metara dugog podzemnog tunela koji je očito bio kopan u eksploatacijske svrhe. Sa sjeveroistočne strane je dubok negdje 12 m ispod vrha brda i tu se nalazi njegov kraj dok se prema jugozapadu pruža u nepoznatom smjeru. Tunel je i ranije urušen, a urušeni dio ispunjen svakojakim otpadom. Slična vrtača s otpadom se nalazi i dalje prema jugozapadu pa ja za pretpostaviti da je i to dio urušenog tunela koji se nastavlja na tu stranu. Nova jama je nastala između ta dva urušenja te je za pretpostaviti da se neće širiti dalje od 6-7 m od sadašnjeg otvora.

Potrebno je naglasiti da je zemlje oko samog otvora vrlo tanka, i da nema gustog spleta korijenja bila bi nekoliko puta veća te je opasno približavati se otvoru.

Mještani su nam pokazali još dva zarušena ulaza za koje pretpostavljaju da su ulazi u podzemne hodnike. Osim ovih topografski snimljenih dijelova zasigurno postoje neki drugi dijelovi zarušavanjem skriveni od pogleda, a moguće je da postoje i neki drugi ulazi koje brižljivo skrivaju sami mještani jer su ta mjesta možda spasila brojne živote u ovim ratovima poharanim krajevima.

Dok mala skloništa s uskim tunelima poput malog labirinta pod Velićima ne predstavljaju prijetnju stabilnosti, veći prostori će se i dalje urušavati te je veliki kompleks tunela rudnika biluge potrebno staviti pod nadzor, odnosno povremeno ga obilaziti kako bi se pronašla moguća napuknuće krovine, a svakako je potrebno prikupljati informacije o položaju nekih drugih dijelova zasad skrivenih od našeg pogleda.  


  16.02.2014, 18:41

  Teo Barišić