Došlo proljeće. Završila speleoškola. Praznik rada ne miriše na Kitu. A kada? Ovaj vikend? Idealno. Taman dobrodošlo nakon višetjednihneodmoriglavu. Na sastanku SO-a izložen plan, uz Tea i mene, dvoje novopečenih školaraca 13. speleobojne kako se samoprozvaše – Nina i Dino (ps – jedan školarac odustao zbog neodgodivih obveza pa Nina uskočila). A nepoznanica iza Ramiza kojoj dadosmo ime Besprizorni (rus. Besprizorny – zapušteno i nenadzirano dijete) čeka.
Petak, predvečer, 18 sati pokret iz Šibenika okupanog suncem, spokojno. Prošli Stankovce, a kad tamo – nebo ne miriše na dobro..crno..tmasto..taman počeli lamentirati oće kiša neće kiša kad krene prava ona proljetna pljuščina kad ne vidiš kud voziš već brodiš na valovima potopa. Lagana zabrinutost u glavama a optimizam i smij se glasno…Stajemo u Obrovcu na kavu/pivu jer običaj je običaj a i čekamo da pljusak mola. Krećemo dalje dok kiša još rominja. Susrećemo na parkiralištu kraj Tatekove SOŽ-ovce i ono - želimo sriću jedni drugima. Parking Kita i prestala kiša…zvizde na nebu zaminile tmasto i crno.
Upadamo – Teo, Dino, Nina i ja. Klasika, do Dvorane, Percepcija, Grlić , Bivak…sitno klopa i druženje..spavanje…Nina bi na kraju spavala, neki hrču…
Jutro, subotnje..kava/čaj/cedevita a neki se hrane organski a neki svežderi…pakiramo opremu…“posuđujemo“ užad Velebitašku koja je spremljena za izvuć van…mi je vratili ponovo nutra..cca nekih 70m..krećemo put ulaza u Ramiz II. Opremamo penj među glonđama i nestabilnim materijalom gdje smo ranije prolazili na uvjerenje – šta je sigurno sigurno je, a prije ulaza u dvoranicu na početku vertikale Besprizorni. Skoro smo sigurni da je to pravo dno Šibenskog zatrpano glonđama, glonđetinama i rastresenim materijalom, a prema nacrtu nalazi se ispod Amazone.
Prva vertikala 18,5 m vodi do zasiganog „mosta“ kroz impozantni prostor s vidljivim zaglavljenim glonđama na nekoliko mjesta u samoj vertikali. S jedne strane mosta cijedi se voda u viseće jezero, a s druge strane vertikala ide dalje cca 12 m. Čekam zadnja…Dino viče – „Rekao je Teo da ovaj konop kod mene zaminiš sa tim jer je kraći“ i penje do mene. Mijenjam jedno uže za drugo i silazim..a onda nova percepcija Kite – suha visoka dvorana zasigana skoro ko Božja brada s nekoliko upitnika u visini.
Silazim niz „stepenice“ od siga do suženja, provlačim se i dolazim do police i skoka od cca 5m. Dino je dolje…Nina sa mnom..Teo iz daljine viče – fali konopa…Kitaška klasika! Oću otići po onaj ukrajinac tipa sajle ispod ulaza u Ramiz – Ako ti se da – Ne da mi se ali ću otići ;)…i odoh natrag do Šibenskog ispod Ramiza..borim se sa sajlom od užeta koje ne želi ući u transportnu (op.p. sva sreća transportna je bila velika za bivak inače…) Vraćam se i prolazim niz meandar – u jednom dijelu dobro lije..dvi vertikale sa svake strane po jedna bilježim..ekipa čeka na kraju menadra ali na dnu i opet vertikale od cca 11 m ..pa opet vertikala cca 16,5 m...pa opet vertikala (tukli laserom cca 35m) uže ostalo na pola…potrošili sidrišne komplete..dvi baterije za bušilicu…oduševljenje prođenim i jad neimanja opreme koktel mix svakog špiljara…sigurno 100 tinjak metara kojih nismo nacrtali a od toga 50m prošli a 50 vidili…i ko zna koliko za koje ne znamo…potrošili cca 17 0m užeta..došli do -386m dubine – uobičajeno u Kiti.
Nina i Dino idu naprijed…Teo i ja crtamo..odnosno Teo crta a ja se igram novom bebicom – laser s padomjerom weeeeee…putem se navirujemo u upitnike po vertikalama. Bivak..opet…kuhanje radioaktivne mješavine tortelina s sirom, komadima salame, juhom od gljiva…. Nina ulijeće sa gulašom bez gulaša…uz neizbježnu lozu Dinove bake. Prepričavamo dan. Koji je bio jako dobar dan.
Liježemo, a duet hrkača i onih koji pričaju u snu ne molaje – kako su nam pričali..I tako.
Nedjeljno jutro, 9 sati, vrime za polazak…laganim ritmom istim putem natrag..Svi van, toplo, više sunca nego oblaka…zadovoljni….Besprizorni rules!
Post scriptum: Kita i ja već 50 istraživanja zajedno iliti zlatni pir ;)
A sad slova i brojke :-)
a više možete naći i u Kronologiji
28.04.2015, 12:03
Aida Barišić
