Vikend 4.-5. studenog 2023. u organizaciji SO HPD Sniježnica i Komisije za Speleologiju HPS-a održan je seminar o topografskom snimanju speleoloških objekata. Iz našeg odsjeka sudjelovali su Teo Barišić, instruktor speleologije i voditelj seminara, Aida Barišić, instruktor speleologije i asistent te ja kao polaznica - speleološka pripravnica.
Prvi vikend u studenom održan je tečaj topografskog snimanja speleoloških objekata. Domaćin tečaja ove godine je Speleološki odsjek HPD Sniježnica iz Dubrovnika a lokacija održavanja seminara su prostorije HGSS-a u Mokošici. Iako je tečaj službeno počeo u subotu u 9, u Dubrovačko - Neretvansku zaputila sam se u petak popodne da ne bi morala ustajati ranom zorom. Naši domaćini dočekali su nas s večerom a nakon večere uslijedilo je upoznavanje s ostalim polaznicima seminara koji su pristizali iz raznih dijelova države. Standardno, druženje pa spavanje.
Ujutro nam je vrijeme poremetilo plan pa umjesto da smo odmah išli u špilju, naši instruktori su odlučili održati predavanje dok se kiša ne smiri. Kad su stigli i posljednji tečajci, Teo nam je ispričao o teoriji snimanja i izrade nacrta nakon čega smo izmjerili i nacrtali prostoriju u kojoj smo se nalazili. Nakon toga svatko je dobio plastificirani milimetarski papir koji smo trebali izbrusiti brusnim papirom i staviti na kartonsku podlogu koja će nam služiti za crtanje. Za to vrijeme, naši domaćini pripremili su nam sendviče i hranu za teren. Oko dva sata je prestala kiša, izašlo Sunce pa smo se u autima zaputili do lokacije.
Podijeljeni smo u grupe sastavljene od tri tečajca i jednog instruktora pri čemu se vodilo računa da nitko od tečajaca i instruktora unutar grupe nije iz istog društva/odsjeka/kluba. U grupi sa mnom našli su se tako Lucija iz SKOL-a i Mislav iz SO-a PDS Velebit a instruktorica nam je bila Nina (Nikolina) iz SO-a PD Imber iz Omiša. Ukupno je bilo pet grupa raspoređenih na različitim dijelovima špilje, tako da jedna grupa kreće od ulaza, jedna od dna, jedna od sredine, te još dvije grupe kojima je polazišna točka bila između sredine i ulaza, odnosno između sredine i kraja špilje. Naša grupa bila je raspoređena na sredinu što bi značilo da krećemo od sredine prema ulazu, pa se vraćamo od sredine prema kraju špilje. Odmah smo skužili da ćemo mijenjati smjer, da moramo paziti na te azimute i kontraazimute i na livo/desno. Da stvar bude još bolja, špilja je nakon ulazne dvorane nastavljala kroz suženje pa da ga ne prolazimo "stalno", ulaznu dvoranu odlučili smo nacrtati na kraju. Tako da smo sve skupa tri puta mijenjali smjer crtanja i mjerenja kao neki neodlučni crtači koji se nikako dogovorit otkud počet. Posli smo skužili da smo mogli samo zaminit mjeritelja i točku i ne bi toliko preračunavali u hodu, ali zašto jednostavno kad može komplicirano 
Također, kako smo krenuli od sredine u jednom smjeru, pa od sredine u drugom smjeru i imali puste točke; nestalo je i prostora na papiru pa sam na kraju imala četiri segmenta profila i četiri segmenta tlocrta na tri različita papira. Naviknuta na mjerilo 1:200, u početku sam ucrtavala svakakve nekakve detalje ali onda sam skužila da mi se to u mjerilu 1:500 baš i ne vidi pa sam nakon prvog vlaka bila dosta brža. Prvi segment, od sredine do suženja, brzo smo izmirili i nacrtali ali kad smo se vratili pa krenuli od sredine prema kraju shvatili smo da smo prominili smjer pa smo se dogovorili da će onaj tko mjeri odmah govoriti preračunatu veličinu odnosno kontraazimut. Osim s azimutom, stalno smo preračunavali i livo i desno pa smo imali nove dvi dimenzije: „krivo livo“ i „krivo desno“. Ali ništa to naš trojac nije omelo. Na kraju špilje napravili smo pauzu i pojeli sendviče koje su nam naši domaćini pripremili i krenuli nazad prema ulazu pa kroz suženje da nacrtamo još taj ulazni dio nakon, odnosno, prije suženja. Opet nam se smjer okrenuo pa uz puno „krivo livo“, „pravo desno“, „moj azimut“ i „tvoj azimut“ dovršavamo i taj dio. Izlazimo iz špilje, još dimenzije ulaza i kraj. Ubrzo za nama izlazi i zadnja ekipa pa se spuštamo do auta i nazad u Mokošicu.
Domaćini su organizirali roštilj i pravu meksičku večeru a Sandra me je već po izlasku iz auta dočekala s bocom Đina. Odlučila sam popiti malo Đina, kad se već nudi, a sređivanje nacrta odnosno „defragmentaciju“ ostavila za rano jutro. Iako je poslije večere bila izvrsna atmosfera i zabava do dugo u noć, u nedjelju rano ujutro ustala sam srediti, odnosno integrirat taj nacrt prije „trenutka istine“ i digitalizacije.
U devet nam je Teo objasnio rad u Speleolit programu pa printanje i precrtavanje na paus. Nakon „desegmentacije“ i „defragmentacije“, Lucija, Mislav i ja shvatili smo da smo u samo jednoj točci upisali „krivo livo“ i kontraazimut. Kad smo to korigirali i upisali u Speleolit, tlocrt je postao realan, odnosno nalik tlocrtu preostalih grupa. Poslije smo te naše segmente precrtavali na paus a Teo nam je objasnio i daljnji korak, odnosno digitalizaciju nacrta u Compass Cave Survey programu i georeferenciranje, odnosno kako da se taj „naš“ snimljeni objekt smjesti na Google Earth.
Time je ujedno i završio naš seminar pa smo se zahvalili domaćinima i instruktorima i zaputili svojim kućama. Po putu za Šibenik naišla sam na prometnu nesreću kod Pelješkog mosta pa sam se morala vraćati na Neum tako da sam, neplanski, završila i u inozemstvu na kojih 15-ak minuta.
Sve u svemu, bio je to odličan seminar, odlični domaćini, odlični instruktori i kolege tečajci te vrhunski provod u Dubrovačko-Neretvanskoj županiji. Za kraj se zahvaljujem Aniti, Jeleni, Sandri i ostalim kolegama iz Sniježnice na gostoprimstvu, organizaciji i super hrani, instruktorima na prenesenom znanju i iskustvu; i naravno, ostalim polaznicima tečaja na druženju i dobroj volji uz želju da se šta prije sretnemo u špilji/jami s priborom za crtanje 😊
06.11.2023, 13:57
Tekst: Jelena Mandić Foto: Anita Trojanović i Aida Barišić
