Izvješće sa Seminara o digitalnom topografskom snimanju speleoloških objekata

U Lovran sam krenula u petak popodne kako se ne bi morala buditi u sitne ure u subotu. Po putu me pratilo orkansko jugo i radovi na cesti a alternativne rute u potpunosti su izludile navigacijski sustav koji je bez ikakve najave odlučio da me odvede u CIM Rovinj. Naravno da nisam znala za sva ta previranja i samovolju google navigacije te sam slijepo vjerovala i vozila po uputama.

Nakon nekog vremena vožnje u katastrofičnim uvjetima počela sam sumnjati da bi navigacija mogla imati neke skrivene namjere pa sam se na prvom ugibalištu zaustavila i shvatila da sam skretanje za Lovransku dragu prošla prije nekih dvadeset minuta. Na prvom kružnom toku se okrećem i vraćam te s kašnjenjem od dvi ure sretno stižem na lokaciju. Odmah po dolasku smistila sam stvari u spavaonu pa na druženje.

Slijedeće jutro započelo je kratkim predavanjima o digitalnom topografskom snimanju, kalibraciji i korištenju DistoX-a, uređajima koji se mogu koristiti za digitalno topografsko snimanje, osnovama korištenja Qave te  Marininim predstavljanjem rada u aplikaciji Topodroid, što je i tema njenog Instruktorskog rada i svojevrsni “must have” priručnik za snalaženje u Topodroidu. Nakon toga podijeljeni smo u dvije grupe od kojih je jedna prva išla u špilju Oporovinu a druga za to vrijeme kalibrirala DistoX-a. Dopala me grupa koja prvo ide u špilju, partner mi je bila Marsela iz udruge Dinaridi - Društvo za istraživanja i snimanja krških fenomena, Zagreb, a instruktor Luka.

Do špilje Oporovina, u kojoj se već tradicionalno održavaju ovi seminari, odvezli smo se automobilima, spustili se strmom stazom pa preko prečnice do ulaza. Špilja je duga 30-ak metara a s ulaza se pruža pogled na vodno tijelo O423-RIZ oliti Riječki zaljev.  Dolaskom u špilju, izvadili smo mobitele i Dista pa naizmjence snimali: jedna mjeri dok druga povlači podatke s Dista i crta. Topodroid ima puno različitih funkcija, postavki i mogućnosti pa smo se nas dvi oduševile i “pucale” sporedne vlakove na sve strane, bez nekog reda što nam je na kraju samo otežavalo crtanje. Luka nam je objasnio da ne moramo mi baš sve mjere uzet i “pucat u svako suženje i proširenje”.

Samo crtanje po ekranu mobitela sasvim je nova dimenzija i u početku je poprilično “smotano” ali nakon nekog vremena bude lakše. Bitno je imat i dobar stylus za tu svrhu kako bi se lakše spajale linije različitih segmenata. I naravno, cilo vrime triba pazit da je Disto na dovoljnoj udaljenosti od bilo čega što bi ga moglo ometati ili, nedajbože, dekalibrirati. Nakon nekih tri sata “pucanja” laserom po špilji došli smo do kraja i smjene grupa.

Prelazak priječnice u povratku bio mi je bio oduševljenje u jednakoj mjeri u kojoj mi je bio loš kad smo dolazili što me navelo da se još jednom zapitam koliko to dijametralno različitih osoba živi u mojoj glavi. Povratak nazad, večera pa kalibracija DistoX-a. Kalibraciju sam odradila pod vodstvom Anite iz Snježnice a nakon nekih 48 točaka priključio mi se Goran, također iz Snježnice, pa smo do kraja kalibracije u tandemu naizmjence pucali točke. Sve to ponovili smo dva puta, neka mjerenja i više puta dok nismo dobili zadovoljavajuće vrijednosti. Završetkom kalibracije završio je i službeni dio seminara tog dana.

Slijedeće jutro na redu je bila obrada prikupljenih podataka, izvoz podataka i prezentiranje različitih programa koji se za tu svrhu mogu koristiti te kratko predstavljanje rada u Csurvey programu. Nakon predavanja, dio ekipe koji nije stigao prethodnog dana odlazi kalibrirati DistoX nakon čega slijedi zajednička fotografija čime je okončan seminar.

S ciljem da ovo izvješće ne bude predugo, nastojala sam se osvrnuti samo na službeni dio seminara.

Za opisat sve impresije i dogodovštine trebalo bi mi minimalno deset stranica pa s ovim završavam i veselim se sljedećem seminaru s istom ekipom na, vjerojatno, istoj lokaciji za dvije godine. 

  27.02.2024, 12:23

  Tekst: Jelena Mandić Foto: Marcela Alić i Jelena Mandić