U organizaciji Javne ustanove “Park prirode Velebit“ organizirana je volonterska akcija čišćenja i uređenja raslinja na stazi Terezijani.
Cesta Terezijana je izgrađena 1786.god. u vrijeme austrijskog cara Josipa ll i dobila ime po njegovoj majci. Tako je zamijenjena tadašnja Karolinska cesta na Baškim Oštarijama, koja je spajala Gospić sa Karlobagom. Terezijana je zaštićena kao kulturno dobro 2007.god.
Smještaj volontera je organiziran u pl. kući Vila Velebita. Dva noćenja su besplatna, dok se na dan akcije o prehrani volontera brine Javna ustanova PPV.
Rano sam došla na Baške O. s namjerom da iskoristim vrijeme za planinarenje. Veliki Sadikovac 1286 m n/v, je bio dovoljan na napojim dušu ljepotom velebitskih šuma i proplanaka. Sa samog vrha čaroban pogled na brežuljkastu Liku i plavetnilo mora Paga.
U planinarskom domu ljubazna domaćica Dijana, već je naložila peći na drva, pa se topla prostorija ubrzo ispunila smijehom mladih ljudi. Uz kavu i brze sendviče petnaest ljudi je komuniciralo kao da se već dugo poznaje.
24. ujutro smo se okupili u dvorištu, hvatajući prve zrake sunca. Po dolasku članova NP i voditeljice Ivane Svetić, uzeli svoje sendviče i otišli na doručak u obližnji hostel, gdje smo pozvani kao gosti. Radna akcija je počela podjelom škara i rukavica. Raspoloženi i uz hrpu smijeha i šale čišćenje se odvijalo brzo. I mala Tara je nosila grane, trčkarajući za Totom i malim, seoskim psićem. Čistili smo oko 3-4 km staze od raslinja koje je izraslo na samu stazu, zatvarajući prolaz za hodanje. Naravno, sve biljke s jestivim plodovima smo ostavili stanovnicima šume. U kasno popodne, negdje iza Konjskog, rad je prekinut i autima smo odvezeni u Vilu Velebita na toplu večeru. Organizatori su nam uz riječi zahvale darovali diplomu, kapu i dvije prekrasne knjige o divljim stanovnicima velebitskih šuma(već u njima uživam). Za neke članove zabava je nastavljena u obližnjem Gospiću.
Naredno jutro sam krenula prema Metli 1288m n/v, jer tu nisam bila nikada. Markacija je jako loša, treba biti izuzetno pažljiv da se ne zaluta. Moja prednost su karta i to što sam sama, pa pazim, reče trojka Riječana koja je išla iza mene i zalutala jer su se zapričali. Staza je dosta okomita, no prolazi padinama i bukovom šumom, izlazi na travnati vrh, pa ta ljepota pobija težinu. A s vrha pogled očarava: od Ličke doline pa preko Oštrog Kozjaka i V.Sadikovca do Kize i Dabrova. Na povratku sam pokušala skupiti kamenje u stošcu na par mjesta skretanja i očistiti granje koje zaklanja markaciju.
U domu sam sačekala svoje planinare za Makarsku koje sam iskrcala u Šibeniku. Tako su Paula i Ivan umjesto mene prisustvovali mihovilskoj prezentaciji na rivi, čekajući autobus za dalje, dok sam ja sretno umorna otišla doma uz nadu da će nas idući put biti i više.
29.09.2016, 10:42
Maca Crljenak
