Visočica 01.07.2012.

Visočica 01.07.2012.

114. tradicionalni uspon

Na sastanku u klubu smo doznali da se organizira uspon na Visočicu od strane HPD Željezničar iz Gospića, od koga smo i dobili poziv da sudjelujemo na tom tradicionalnom usponu 114 po redu. Pitanje - tko bi želio ići na Visočicu - javilo se malo članova. Kako su ovih dana velike vrućine to je bio glavni razlog. Ali kako staza ide velikim dijelom kroz bukovu šumu, a valjalo bi poći negdje na Velebit, jer nismo davno bili gdje ima toliko šume, evo prilike.

Maca je bila najupornija da idemo i počeli su raditi telefoni . Na parkiralištu u nedjelju nas se skupilo dvanaest Mihovilaca pun kombi, dobar odaziv, jer na sastanku nije bilo ni upola tom broju. Ugurali smo se nekako u kombi i krenuli put Gospića. Vožnjom malo starom cestom malo auto putem za dva sata smo stigli u Gospić. Vrime je za malu pauzu da se popije kava i kupi kruh.Nakon kratke pauze krećemo put Rizvanuše mjesta okupljanja planinara i polazne točke na Visočicu. Cestom prema Rizvanuši ugledali smo Visočicu.

To je istaknuti vrh koji se strmo spušta prema sjeveru, a ima blago travnate padine na južnoj strani. Svojom visinom od 1619 metara  i strmoj strani pogodan je za spuštanje paraglazderom. Nakon pola sata vožnje stižemo u Rizvanušu selu u podnožju Visočice. Na rubu sela je mjesto okupljanja planinara i polazna točka za uspon. Skupilo se dosta planinara, čeka se pozdravni govor predsjednika društva HPD Željezničar Tomislava Čanića. Ovaj put uspon se vrši novom (staro)stazom koja je ponovo markirana nakon dugo vrimena i ide preko  vrela i traje 4 sata. Neki nisu mogli čekati i krenuli su šumskim putem kojim je uspon malo kraći. Tu smo se malo razdvojili. Ja i Labor smo čekali vodiče i krenuli sa većom grupom planinara prema Delukinu  vrelu.

Staza ide podnožjem Visočice starim kolnim putem kroz travu i visoku paprat kojim se dolazilo iz Divosela. Nakon sat vremena stižemo do vrela i slijedi mala pauza da se planinari okupe i osvježe na vrelu. Samo vrelo nalazi se na rubu bukove šume  koja nam je pružila duboki hlad da se skrijemo od sunca koje je već počelo pržiti. Staza se blago uspinje kroz šumu zatim sve strmije sve do izlaska na šumsku cestu do koje nam je tribalo otprilike jedan i po sat. Na izlasku sa szaze ugledali smo oznaku Visočica dva sata. Tu se napravilo malo pauze da se planinari ponovo okupe i krenemo dalje. Staza prisjeca šumsku cestu dva puta do vrha. Na prvom prisjecanju  ugledali smo Maci i Maru a ostalim Mihovilcima ni traga jer su ispred nas.

Nas četvero nastavili smo put prema Gojtonovu domu koji se nalazi na  1.406 metara. Dom je dva puta rušen u drugom svjetskom ratu a i u Domovinskom ratu. Nalazi se na rubu šume ujedno i kao polazna  točka prema vrhu Visočice do kojeg je potrebno otprilike  pola sata uspona. Kod doma je gusterna puna vode di smo se malo osvježili. Tu su nas čekali i ostali članovi koji su već bili na vrhu. Nakon duže pauze ja, Labor, Mara i Mate koji je već bio na vrhu krenuli smo po gotovo najvećem suncu u dva sata prema vrhu. Staza do vrha je travnata padina bez hlada, ali zaboravljamo na sunce i vrućinu jer svakim korakom prema vrhu otvaraju nam se prekrasni pogledi na Liku, more i otoke i ostale velebitske vrhove. Na vrhu smo napravili nekoliko snimaka, kratko uživali jer nas ponovo čeka silazak po suncu.

Dodatno osvježenje na silasku sa vrha bila je hladna voda sa Ivinog vrela blizu kutije sa pečatom na 1500 m visine udaljenom od staze 30 m prema sjeveru. Do doma smo se vratili za pola sata, okupili se i svi zajedno krenuli prema kombiju kojeg je Mate parkirao na okretištu šumske ceste. Krenuli smo prema Brušanima na planinski grah. Putem smo poveli dvojicu planinara iz HPD Jelinak iz Trilja koji se zahvaljuju na prijevozu i pozivaju na Kamešnicu. U Brušane stižemo prvi jer smo put skratili kombijem. Mirisu graha i hladnom pivu iz potoka ne možemo odoliti.

Svi zadovoljni uslugom domaćina zahvaljujemo se predsjedniku HPD Željezničar Tomislavu čaniću na pozivu i krećemo Dalmatinom prema Šibeniku, ali moramo na još jednu putnu u Stankovce. Priči nikad kraja, na parkiralištu ispred kluba se pozdravljamo i vdimo na sljedećem sastanku.  


  09.08.2012, 08:24

  Neven Grubišić

 

FOTOGALERIJA

Crna Gora 2017

  26 fotografija

 

FOTOGALERIJA

KG DP 33.480 m

  39 fotografija