Spontani dogovor „ajmo se satrat“ u Paklenicu se ostvario.
U subotu rano ujutro krećemo nas četvero sa natrpanim ruksacima na ludu turu, nit svjesni koliko kilometara i uspona nas čeka naredna dva dana. Počinjemo od parkinga u NP Paklenica, stanemo na brzinsku kavu u domu i zaputimo se put Buljme, pa na Struge di smo marendali pancete i sira za nastavak puta prema Vaganskom vrhu. Na putu do vrha na padinama nailazimo na ledosnig….. srića pa su temperature visoke i pažljivo smo mogli preći preko svega, po potrebi nam je Ale radia skale u snigu. A vitar koji nas je nosia-skoro nas u Liku bacilo od udara juga. Nakon 7 ipo sati uspona eto nas gori, malo veselja i fotografiranja i pravac prema Svetom brdu. Nisam nikad prolazila putem Vaganski-Sveto, ali moram reći da sam oduševljena stazom, klekovinom, pogledom…idealno za planinarenje. Na križanju na Čičinoj dolini sa putem prema S.brdu skrećemo za sklonište na Ivinim vodicama i napokon, nakon 11 sati gojzanja dolazimo na misto za počinak. No, u skloništu gužvanac pa smo Anita i ja odlučile pokraj na poluravnom terenu napraviti mali skromni bivak.
Malo smo sa kolegama iz hrvatske i inozemstva uživali u ćaskanju, kobasicama i pivi i već smo se oko 21 sat pokupili leći, nakon prekrasnog crvenkastog zalaska sunca.
Mislim, priko noći udari juga su bili toliko refulasto jaki da nam je u jednom momentu odnilo ceradu. Počele smo se smijati ko lude, nebo nam se poviše glave otvorilo, drveni balvan koji smo stavile da drži ceradu sa strane se skotrlja niz padinu, a ja onako iživcirana lamatanjem i vitrom u bičvama ga po njivi vatala. Komedija.
Ustajanje malo iza 3 ujutro i u 3 ipo put Svetog brda, da dočekamo zoru na vrhu. Naravno, vitar i dalje ludo puše, svi se borimo sa hodanjem. Na usponu nam se pridružio i jedan kolega iz Žaborića, koji je došao na grob bratu Predragu Šumeri , branitelju koji je poginuo 1994. na području Ivinih vodica. On inače nije planinar, ali kad je navečer čuo za naš plan, pridružio nam se. Na putu prema gore reka mi je da mu kući neće niko virovat di je iša i u koju uru, pa je malo i slikava- za dokaz.
Točno u 6 sati ujutro nas petero smo došli na vrh. Joooj lipote! Taman počelo svitat,divota samo takva, brzinski smo se slikali i sa strane se sklonili da marendamo i uživali u izlasku sunca. Vitar i dalje ne prestaje.
Kolega se uputio prema Dušicama di su ga čekali prijatelji, a mi smo priko Vlaškog grada išli po stvari u sklonište. Vratili smo se oko 8, taman kad su se ostali počeli dizati. Popili smo kavu i ipak smo odustali od dužeg vraćanja priko Anića kuka, pa smo priko Martinovog mirila išli na dom u Paklenici.
Opet sve skupa 10 sati bazanja. U domu i na penjalištu gomile ljudi. Napokon lipo vrime, dug dan i puno obitelji sa dicom, penjača, planinara i rekreativaca pohitalo u Paklenicu uživati. Mi jadni izmaltretirani vitrom, pa suncem, kilometrima, usponima i silaženjem pali na zemlju na parkingu,haha, i sa guštom utočali nogice jadne u mrzlu rječicu. Izgledali smo ko luđaci, neki su nas i pitali di smo bili sa tolikom ruksacima i opremom…
Putem smo sreli puno malih poskokića i njihovih roditelja, bjelouškica, pa smo saznale dan posli da smo spavale na mistu di obitava mladi mrki medonjo, napokon sam se vratila kući sa manje kili, jer uvik pretjeramo sa hranom, ali ovaj put smo sve izgubili. Nas četvero smo se odlično slagali, vježbali smo stajnu točku, smijali se, uživali na velebitskim padinama, prominilo se više vremenskih uvjeta, led i snig, prekrasne šume, rijeke i potočići, pogledi veličanstveni…… Anita, tvoja ideja za ovakvu turu je perfektna!
Tribala mi je takva žustra tura, pravo kvalitetno planinarenje.
Ukratko:
subota: parking NP Paklenica-Struge-Vaganski-Čičina dolina-Ivine vodice-11 sati
sa 50 m/nv na 1757, pa spust na 1195m/nv- brutalis
nedilja: Ivine vodice-Sveto brdo-Vlaški grad-Ivine vodice- Martinovo mirilo-Paklenica-10 sati
Sudjelovali: Anita Živković, Belinda Jokić, Ale Omerović i Antonia Viljac
20.04.2016, 09:42
Antonia Viljac
