02.11.2012.
Modrič-Vlaški grad-Vaganski vrh-Struge-Ramići
Pune volje i entuzijazma Maca, Anči i ja već u 6 i 40 ostavljamo auto na modričkoj gradini i krećemo na zacrtanu rutu. Staza ima loše i izblijedjele markacije i dosta je zapuštena. Nakon sata hoda prolazimo kroz napušteno selo Staniće i pored kuća lijevo uz jedva vidljivu markaciju nastavljamo put . Staza postaje strmija i neprohodnija,a uz to i klizava zbog jutarnje rose. Na putu nam se ispriječilo srušeno stablo, provlačimo se kroz njegove grane, Maca bira okolni put kroz nisku grabovinu i oštre stijene, čekamo je da se priključi stazi i u tom trenutku grana za koju se držala toliko se savila da ju je jednostavno istresla na kamenje. Pri padu se je ozlijedila , pružile smo joj prvu pomoć i odlučile se vratiti. Tako nas je planina jednostavno izbacila i vratila na početak. Pošto je Macina glava tvrđa od durmitorske stijene nismo je uspjeli vratiti kući, uz posjet ambulanti u Starigradu , nastavljamo kroz Veliku Paklenicu do doma kod Ramića. Odmor i toplina peći , plan za sutra. Maca je uporna da nas sutra čeka u Modriču po završetku naše ture, bogami će se načekati i to ranjena.
03.11.2012.
Ramići (580 m)-Babin kuk (1431 m)-Liburnija (1706 m)-Brundo ( 1711 m)
Kad nismo mogle od mora prema planini onda smo obrnule smjer i krenule sa planine prema moru. U 8 i 30 opraštamo se od Mace i Ramića i krećemo u oblačno i maglovito jutro ne znajući šta nas sve čeka. Slijedimo oznaku Lipa staza-Vaganski vrh. Napredujemo “Lipom stazom” (ko joj dade ime, uspon je papren) i nakon 1 sat i 20 min. stižemo do križanja staza pravo Vaganski v. a desno Babin kuk. To je prvi vrh na našem putu (1431 m), krećemo se u tom smjeru misleći da će baba biti blažeg uspona, ali smo se prevarile, ne da baba lako do svog kuka, znojimo se ispod ruksaka još uvijek zaštićene od juga , ali ne i od oblaka i vlage.
Stižemo podno babinog kuka, preraspoređujemo snage za dalje, ne penjemo se na kuk jer je vidljivost nikakva, slijedimo oznaku Babino sedlo – Liburnija. Prolazimo pored Tihe peće (polupećina) i izrazito strmim usponom (negdje četveronoške) savladavamo Babino sedlo, nedamo se ni mi .Na sedlu nas jugo šiba nemilice, a oblaci jure kroz nas, stigle smo pod greben Liburnije i samo nakratko vidile što nas čeka,strma litica, a lijevo i desno ponor,možda je bolje da je vidljivost bila loša. Oblačenje jaketa ,kapa,rukavica i krećemo. Oprezno pužemo uz liticu, vlažne ploče se odronjavaju, a jugo neda da se ispravimo i tako u pozi puža balavca stižemo do sajle koja je već malo derutna, hvatamo se sajle i još malo puzanja i eto nas na zaravni. Pomislih spas, markacija pravo za vrh Liburnije (5min.) , a lijevo staza za Brunda. Ja skrećem put Brunda (1 metar) i tražim zaklon u klekovini da promotrim kartu NP Paklenica, leđima okrenuta Liburniji, u samo jednoj minuti Ankica prolazi za Vrh L. ne vidjevši mene , a ni ja nju.
Tu smo se tražile, ona sa vrha Liburnije dozivajući mene, a ja sa vrha grebena dozivajući nju. Ipak smo se našle. Pouka za mene: Nikad ne okreći leđa stazi, čekaj svog druga. Nakon radosti što smo se našle nastavljamo za Brunda. Staza je malo zapuštena, ali ipak nalazimo markacije i krećemo put vrha, s jednim usputnim križanjem sa stazom koja nam je dolazila sa desne strane ( kasnje se ispostavilo da dolazi sa uzdužnog velebitskog puta). Na vrhu totalna nevidljivost, Anči udara pečat u knjižicu, zatim služeći se kartom tražimo put za dalje . Dobrih pola sata vrtimo se po vrhu tražeći markaciju i stazu onako kako je ucrtana na karti. Mokre od glave do pete od probijanja kroz klekovinu vraćamo se do križanja sa oznakama prema Liburniji i Brundu , i biramo stazu koja ide ( u ovom slučaju ) lijevo, i za nekih par minuta izbijamo na uzdužni VP sa markacijama lijevo Vaganski v. desno Sveto brdo. Jupi! Pogledamo se i nastaje taratutnja prema Vlaškom gradu. Za dva sata stižemo do skloništa na na Vlaškom gradu , palimo vatru, sušimo se , ručamo, i tako obnovljene u 16 sati i 20 minuta nastavljamo spust prema Modriču. Još nije gotovo, stiže nas sumrak, i taman kad smo prošle izvor Pećicu izgubile smo markaciju, ali u daljini vidimo Ivanjsku lokvu i na divlje nastavljamo prema njoj. Sada je već potpuni mrak , ali ipak oko Ivanjske lokve nalazimo markaciju koju slijedimo sve do Malo Libinje gdje sa hvatamo makadamskog puta koji vodi prema Modriču. Pri kraju puta čeka nas Maca. Bilo je 19 sati i 30 min. kad smo se priključile na magistralu.
Koja luda tura, savladale smo visinsku razliku od 1091 m n/v od Ramića do Brunda, prevalile većinski dio uzdužnog velebitskog puta, hodale 11 sati , sa 1 satom odmora i sretno stigle na cilj. Zaključile smo da je staza od Liburnije prema Brundu netočno ucrtana u kartu NP Paklenica, što mi je i potvrdio dr.sc. Gordan Lukač, stručni voditelj u NP Paklenica, sa kojim sam izmijenila slike i podatke elektronskom poštom, karta je korigirana 2011 godine, a moja je kupljena 2008 god. Za sunčanog vremena sigurno bi vidile stazu sa vrha, ali ovako smo stekle novo iskustvo tj. morale smo upotrijebiti moždane vijuge. Planina ima svoj život i pravila i valja ih poštovati.
Idemo u planine.
14.11.2012, 08:31
Julija Dobronić
