Malo je poznato da je Lišanjski vrh drugi po visini u Hrvatskoj. Nalazi se u središnjem dijelu Dinare, na visini od 1794 m. Donedavno nije bio osobito posjećivan ni poznat, no markiranjem staze i postavljenjem planinarskog skloništa Rupe, ovaj atraktivni dio Dinare otvorio se na najljepši način ljubiteljima planina.
Nas četvero: Mate Protega, Neven Magazin, Damir Labor i ja, odlučili smo se za uspon na Lišanjski vrh u četvrtak, 01.ožujka 2012.
Automobil ostavljamo iznad sela Cetina, u zaseoku Gornji Barešići, podno kamenoloma, odakle započinje markacija koja vodi kroz rijetku šumu hrasta kitnjaka i bukve, klasični dalmatinski krš, suhozide i nisku vegetaciju, neprekinutim usponom do Preočkih dolaca: napuštenih i porušenih pastirskih stanova-košara. Ovdje napuštamo posljednje rijetko stablo i ulazimo u carstvo travnatih padinastih pašnjaka koje gazimo do vrha.
Na 1363 metra nadmorske visine dolazimo do velike zaravni Rupe, gdje su splitski Dinaridi 2011. godine postavili istoimeno planinarsko sklonište, dobro opremljeni metalni kontejner obzidan drvom. U skloništu se nalazi upisna knjiga, pečat te osebujna knjiga utisaka. Iako markacija kaže tri sata do skloništa, put smo prevalili za dva.
Snijega na putu gotovo nema, samo poneka padina okrenuta sjeveru odupire se naletima dinaridske bure. Od skloništa pak markacija je pokrivena većim dijelom snježnim nanosima i nije vidljiva osim pokojeg markacijskog štapa, no orijentacija prema vrhu nije teška. Markacija vodi lijevo serpentinama prema prijevoju Privija i na mjestu gdje se spaja skreće desno hrptom prema vrhu – prostranoj zaravni Lišanjski vrh, 1794m. S vrha puca pogled na Dinaru i Sinjal, Veliki Bat, Troglav, Šator, Svilaju, Kijevski Bat i šibenskom arhipelagu.
Vrijeme nam je cijelo vrijeme bilo naklonjeno, sunčano bez vjetra, pravo proljetno, no na hrptu od Privije do vrha bura nas je pošteno 'osušila' stoga vadimo kape i rukavice koje nam do tada nisu trebale. Nalazimo upisnu knjigu, no pečata nažalost nema. Visinsku razliku od oko 500m od skloništa do vrha svladali smo za nešto manje od sata.
Ukupna visinska razlika koju smo toga dana prevalili, od prve markacije iznad Gornjih Barešića do vrha, iznosi oko 1300m za što nam je trebalo manje od tri sata.
Glavno obilježje ove 'kondicijske' rute neprekidan je uspon i nedostatak visoke vegetacije, te ova ruta može biti izuzetno naporna u ljetnim mjesecima.
HPK Sv. Mihovil Šibenik ovime bilježi svoj drugi uspon na Lišanjski vrh.
Autori fotografija: Tatjana Bračanov, Neven Magazin i Damir Labor
06.03.2012, 07:15
Tatjana Bračanov
