The Doors
Bio je to nezaboravan dan inspiracije. Izrezani djelić vremena prikazan poput filmića prikazivao je trinaest, u svemu različitih bića, u trenutku stopljenih euforijom probijanja fizičkih i imaginarnih granica. Ti trenutci otkrivanja nepoznatog u sebi, uzrokovani viseći okomito, vodoravno, naglavačke, sa zida, sa stropa, na jednoj ruci, na ruci i nozi, samo sa dvije noge ili ruke, penjući bočno u krug cijelog prostora, penjući prevjese u nemogućim pozama i iskustvo slobodnog pada tijela sa visina od jednog do četiri metra, nisu nikog ostavili ravnodušnim.
Upoznavali smo nešto sasvim novo.
Naše tijelo za kojeg smo lažno sigurni da ga poznajemo i njim vladamo, upoznavali smo iznova, izvodeći najmaštovitije pokrete. Prsti su otkazivali poslušnost, podlaktice su buknule, noge su preuzimale funkciju ruku, mozak je mijenjao percepciju orijentacije što je gore, a što dolje.
Novi su bili i smjerovi.
Samo oni hvatovi, odabrani iz svog općeg šarenila i nebrojenog mnoštva raznovrsnih oblika, činili su baš te, skoro nevidljive smjerove…
Zapamtiti ih desetak na prvu, bilo je na teško, zapamtiti redoslijed i raspored ekstremiteta po njima, još teže, a popeti do zadanog značilo je ispenjati smjer.
Uspjeh nije izostao.
Bio je tu, vruć i opipljiv kao kapljice znoja nakon četiri sata penjanja.
Ozareni osmjesi, rezultat željenog postignuća i doskoka, pa čak i oni ležećih penjača nakon pada na udobne strunjače, govorili su sve.
Vrijeme je prošlo neosjetno brzo, a osjećaj potpunog zadovoljstva i ispunjenja je zamijenio brojne upitnike i neizvjesnost s kojom smo tog jutra krenuli na put i prošli kroz vrata nove percepcije.
Zahvaljujemo od srca Leu Keziću, Toniju, Jeleni, Šimunu i ostalim članovima Sekcije sportskog penjanja P.D.Paklenica na ukazanom gostoprimstvu u boulder dvorani te na poučnom objašnjenju i prikazu tehnika sportskog penjanja.
05.02.2014, 10:42
Damir Trokić