Stap 01.03.2015.

13 mihovilaca na Stapu, Velebit.

Prvoga dana mjeseca ožujka okupiše se 13 mihovilaca te u jutro rano prema Velebitu krenuše. Svanulo je, nalazimo se na uobičajenom  mjestu sastanka: kod bazena. Polako pristižu planinari, vikend ranoranioci. Potrpali smo se u tri aute, skupili još jednog u Stankovcima te nastavili prema Starigradu, di smo kavu popili i spizu opremili. Idemo dalje u smjeru sela Ljubotić, koje se još naziva i Vrata Velebita. Parkiramo se kod groblja i prelazimo preko sela u kojem ima još par starijih ljudi. Vidimo okopane vrtove, obnovljene starine i stado ovaca. Nastavljamo dalje, preko kamenih staza, pogled unatrag na more. Divimo se sunčanom danu, nit daška vitra, bonaca.

Onda smo se na pola puta našli u pomalo smišnoj situaciji. Nas par koji su hodali zadnji izgubili stazu. Eto. Popela se Odesa na najveći vrh u blizini i viče, viče. I mi ostale penjemo se preko nekih stijena za njom da bolje vidimo i čujemo. Sanja odnekud odgovara, sve odzvanja zbog kamenitog terena i velike nama nepoznate špilje u blizini. Pronašli smo se. Nastavljamo dalje, polako se snijeg nazire, ali samo mjestimično. Tada dolazimo do prekrasnog dijela prije kolibe, do livade, travnatog područja Stap kojeg okružuju razni kukovi, kameni i stijenski vrhovi.

Odmah po dolasku u Tatekovu kolibu smještamo se za stol da pošteno marendamo. U međuvremenu dogovor pada-idemo na Čučavac, do kojeg stižemo za cca 20 minuta. Pogled preko stijena na more. Puknemo par fotografija i nazad do kolibe po stvari, pozdravljamo se sa ekipom koja je preko vikenda u njoj noćila i krenemo prema dolje. Vraćali smo se malo drugačijim putem pri kraju i naišli na mirila. Nisam dosad bila upoznata s tom pričom, a radi se o tome da su davno prije tuda prolazile svatovske i pogrebne povorke. U slučaju pogrebnika,  kad bi se satima prenosio do najbližeg groblja ne bi se smio odlagati bilo gdje radi odmora nosača, već na posebna mjesta koja se zovu mirila. U kultnom smislu mirilo predstavlja posljednje počivalište duše, koja ostaje tu gori u planini, a tijelo je u grobu.

Dan je bio dug, ali ugodan i eto naučili smo i vidili nešto novo. Staza do Tatekove je prekrasna i već su pali dogovori za noćenje i obilazak više vrhova u blizini. 


  03.03.2015, 07:10

  Antonia Viljac