Kako to najčešće biva, one stvari koje se ne planiraju ispadnu najbolje. Tako smo i mi večer prije, na poziv naših „super žena“(Antonije i Ive) 3.5.2012 organizirali jednodnevno istraživanje novih objekata u Ravnim kotarima, u mjestima Gaćelezi, Putičanje i Stankovci. Dogovor je bio da ćemo se naći u mjestu Gaćelezi, gdje bi bi smo krenuli s istraživanjem manjeg objekta u samom mjestu. Po koordinatama sa topografske karte na kojoj je objekt ucrtan pretraživamo teren, međutim bez uspjeha pa pričamo sa lokalnim mještanima koji tvrde kako tu sigurno nema ništa . U blizini postoji jedino lokva unutar koje je do prije rata postojala mala jama koja je zatrpana. Na našu sreću imali smo mnogo posla na ovom ravnokotarskom području, pa smo krenuli od nekog reda te se uputili prema mjestu Putičanje, koje se nalazi u samoj blizini Gaćeleza.U Putičanjima nas je čekala Golubinka koju mi je nekoliko dana prije pokazao prijatelj Marko koji povremeno posjećuje Putičanje.
Golubinka u Putičanjima se nalazi u brdu podno Putičanjskog polja. U blizinu nje vodi bijeli put s kojim se može doći autom, od kojeg nastavljamo dalje pješice nekih 10 minuta do same šplje. Svatko od nas uzima po nesto opreme, te laganim hodom stižemo na sami ulaz Golubinke, koji na nekim mjestima doseže i do 15 metara širine. Kratko razgledavanje i krećemo na posao. Pošto je grupa mala, svega nas četvero (Antonija Mihaljević, Iva Pekas, Mario Blatančić i ja ( Luka Dubravica)), svatko ima po nešto za raditi. Kako sam već bio jedan put u ovoj Putičanjskoj špilji, ulazim prvi. Antonija prekrasno crta, ima oko za detalje, i ovaj put uzima papir u ruke, te uz pomoć Maria mjeri i crta špilju. Iva je primjetila nekoliko šišmiša te slika nekoliko prekrasnih fotografija. Pri dolasku na kraj špilje uviđamo da ima još jedan izlaz iz špilje u samom stropu, koji je poluzatrpan. Izazimo vani, stavljamo pločicu, kupimo stvari te se upućujemo prema daljnjem istraživanju u Stankovcima. Na putu prema Stankovcima sjetio sam se da postoji tu u Putičanjima jedna jama gdje mještani bacaju smeće ali nisam znao točan lokalitet jame. Mario izlazi vani i u razgovoru s lokalnim mještanima saznajemo da smo na dobrom putu te da imamo svega 100 metara pješice od zadnjih kuća Na jamu nailazi Iva, i odaje dojam da nije baš oduševljena. Kako bi i bila kada je jama od koje smo očekivali da ce biti nešto smeća, na kraju zatrpana skoro cijela. Dok Antonija crta ovu ljudsku sramotu, sklapamo pjesmu Kiće Slabinca u smećarskoj verziji, i ugodno se zabavljamo:
„Ja gledao sam jamu sa smećem
kako se puni
i gledao sam na ulazu šlauf
u tisuće boja
Sklapao oči od smrada
i skrivao suze
a vrećica je ostala tamo
daleko u jami
Zbog jedne divne crne žene
zbog njene ružne plave kese
zbog njenog pogleda tužnog u noći
zbog obećanja da smeće više tu neće bacit
tužan i sam čistim je ja“
Nakon svega upućujemo se prema Stankovcima, točnije u špilju Blekušu koja je dobila naziv prema lokalnom mještaninu Blekiju koji je otkrio ovu špilju, te uz pomoć nekoliko mještanina istraživao špilju na amaterski način. Blekuša se nalazi na samom vrhu brda Gradina, istočno od Stankovaca, do koje šetamo 15 minuta od ceste. Mario i ja ulazimo unutra da provjerimo dali nam trebaju užeta i oprema za daljne napredovanje po špilji, jer nismo znali kako ona u potpunosti izgleda iznutra. Za to vrijeme Antonija i Iva razgledavaju ulaz, te pripremaju potrebne podatke za početak crtanja špilje. Uskoro smo svi unutra i lagano uz mjerenje i crtanje napredujemo do dna na duljini od oko 30m. Na samom dnu špilje nalazi se nekoliko špiljskih ukrasa da uljepša ovu ne toliko atraktivnu špilju. Uz laganu šalu i zafrkanciju koja je zaštitni znak SO Sv. Mihovila izlazimo vani, te se spuštamo u podnožje brda uz prekrasan pogled na zelenilo Ravnih kotara, te u daljini na more i Kornate. Pakiramo se te nas put vodi prema Radašinovcima. Penjemo se na vidikovac Kamenjak i saznajemo da u blizini postoji jama koja nije istražena. Nakon samo nekoliko minuta pretrage uspijevam pronaći ulaz. Pada dogovor da to ostavimo za neki drugi dan, bilježimo lokaciju i dižemo sidro.
Na kraju kao po dobrom starom običaju sjedamo na kavu i privodimo još jedan prekrasan dan, u prirodi i lijepom društvu, kraju.
06.05.2012, 14:55
Luka Dubravica
