Poštak, ćudljiva planina, rijetko kada otkriva svoje pravo lice. Ovaj puta smo zaista uživali u predivnom obzorju koji se vidi sa njenih padina i vrhova. Tome je naravno pridonio lijep i sunčan dan. Padinama punih snijega, taman da se može lijepo hodati bez previše napora, i uz minimalan vjetar relativno brzo smo stigli na vrh te 1425 m visoke planine.
Vidljivost je odlična, lako prepoznajemo neke od vrhova Velebita koji su pod debelim snježnim prekrivačem I ljeskaju se na suncu. Pogledavamo prema istoku. Tamo je za većinu nas nepoznanica koju želimo obići tj. planina Bursać, a u njenoj blizini Babićko jezero. Ove jeseni smo pokušali preko Poštaka doći do Babićkog jezera, nismo uspjeli.
Na vrhu Poštaka se zadržavamo dosta dugo,jer tko zna kad će nam se ponovo ukazati tako lijepo vrijeme i to usred zime. Zimi na Poštaku zna često biti vrlo hladno uz olujni vjetar. Zato sad naplaćujemo sva ona penjanja, kojih nije bilo malo u tako teškim uvjetima.
Ipak primjećujemo da su se počeli navlačiti oblaci i vjetar je počeo puhati. Treba krenuti nazad, što uskoro i činimo krećući se hrptom prema zapadnom grebenu koji se strmo obrušava u dolinu. Silazimo, kližući se po snježnoj kosini do sedla a zatim nastavljamo dalje. Obilazimo "pečurku", kameni oblik tako karakterističan za Poštak.
Vrh se već zagrnuo tamnim oblacima kad smo sišli u dolinu, zadovoljni prijeđenim i viđenim,zahvaljujući Planini što nam je dala dovoljno vremena da uživamo u njenoj ljepoti.
Na izletu je učestvovalo 12. članova HPK Sv. Mihovil i dva licencirana potražna psa HGSS-a- Stanice Šibenik.
21.01.2013, 07:52
Neven Magazin
