Petak, 20. srpnja 2012. Kako su Dani snijega i posljednjih velikih kiša već daleko za nama odlučili smo se za provjeru stanja u špilji Dulibi pod Dinarom. Nakon gotovo cijele godine, trebalo je pomalo zaboraviti i na bolna iskustva sa prvih istraživanja ovog zahtjevnog speleološkog poligona. Na 340m od ulaza ostao nam je dolazni kanal sa ohrabrujućim strujanjem zraka. Nekoliko kratkih kanjona kojima ovdje sa sjevera teku povremeni tokovi prema glavnom kanjonu Krčića lokalno stanovništvo naziva Dulibama pa je tako i špilja Duliba dobila svoje ime.
Na brzinu se skupila po našoj procjeni prevelika ekipa od 6 speleologa: Goran Rnjak- Vjetar, Teo Barišić, i Luka Dubravica iz SO Mihovil te Mile Močić, Bruno Bešker i Zoran Zeljak-Kačko iz SO Promina
Kako je Vjetar u međuvremenu pronašao još jedan ulaz u obližnjoj Dulibi odlučili smo se podijeliti u dvije grupe i istovremeno krenuti u obje špilje. Podjela je izvršena na osnovu vanjskih gabarita pa su tako elegantniji Vjetar, Luka i Bruno krenuli u Dulibu, a mi krupniji u novu špilju.
Dulibari su odmah po ulasku spoznali da će biti puno problema. Sve kamenice preko kojih se treba provlačiti pod niskim stropom bile su pune vode. Gacanje preko jezera i briga da se ne smoči oprema dobro ih je iscrpila. Topografski su snimili novih 33m kanala (ukupna duljina 749m) do dubokog jezera i tada s puno manje pažnje krenuli prema izlazu.
Druga ekipa je uvidjela da je nova špilja još teže prohodna od Dulibe. Unatoč vidnoj hidrološkoj funkciji povremenog izvora i poticajnom zračnom strujom u špilji nisu pronađeni obluci kao u Dulibi već samo čestice sitnog pijeska što nam ukazuje da je nastavak špilje još neprohodniji. Nije pomoglo ni klesanje i hiltanje zadnjih dijelova. Topografski je snimljeno 115m kanala a špilja je dobila ne baš silno inventivan ali lijep naziv Mala Duliba.
Sređivanjem nacrta se pokazalo da su najbliži dijelovi obje špilje udaljeni cca 440m i da postoji vjerojatnost da pripadaju istom hidrološkom sustavu.
27.07.2012, 21:33
Teo Barišić
