Taj uspavani mirni starac Perun. Svaki put me zove ponovo i ponovo. Nakon službenog otvorenja nove ferate Perunike u Podstrani, koja me oduševila svojom zahtjevnošću, odlučih se ispenjati je i po mraku. Trebalo je doživiti iz drugačije perspektive. Nakon najave izleta ,krenuše samo dvoje najluđih. Mario, novopečeni kolega planinar i nadam se budući penjač 
koji je već usvojio osnove osiguranja i penjanja, krenuli smo put Splita. A zašto bi bilo sve jednostavno ,kad može bit komplicirano 
.
Izlet je od samog starta počeo čudno i sa malim zamkama, ali to nas nije spriječilo da dođemo do cilja. Krenuti na feratu bez opreme za kolegu nas je bacilo u suze od smijeha. Zovem PD Perun za posudbu opreme, kako se ne bi morali vratit sa pola puta nazad. Barbara odgovara da nema problema, te da nas čekaju sa klopom i pivom. Nastavili smo put, ali sa upaljenom rezervom i bez pumpe na vidiku. Gledamo,ne vjerujemo i pucamo od smijeha. Napokon stižemo u Podstranu,nakon sto smo jedva izdržali do prve pumpe za nasuti gorivo. Perunaši su nas dočekali kao i uvijek, sa osmijehom dobrodošlice i ćevapima sa puno kapule i ajvara. Uz druženje i pivu brzo je vrijeme proletilo. Počeo je padati mrak. Uputili smo se prema tome ¨Uspavanom starcu¨ Uz obraslu travu i po mraku malo smo se izgubili. Nismo mogli pronaći put, ali uz smijeh i dobru vibru izbavuljali smo do hrastove šume ispod stijene. Odložili stvari, postavili šatore, upalili fenjerić za orijentaciju, navukli opremu i trk prema ferati. Počeli smo penjati u 22h lagano. Mome oduševljenju nije bilo kraja
.Ljepota na osvijetljeni Split i hodanje po stijeni u mrkloj noći stvarno ostavlja bez daha. Nakon sat ipo penjanja i spuštanja do logora Mario se vratio živ i zdrav do šatorajer je cijelim putem zafrkavao kako ću ga zatuci i zakopati negdje u mraku na nepoznatom terenu. Cvrčci, ptice, vatrica, glazbica, klopica,pričica i fenjerić..poželi čovjek ostati zauvijek u toj milini.
A kolega Mario nikad neće zaboraviti pisanje uz povjetarac i pronalaženje kokošinjih jaja na stablu. Zora je počela svitati, valjalo bi odmoriti za ispenjati koji smjer sutra. Zafrkavam ja malo njega kako ću spavati na lufticu kao u krevetu, a da se on mora lomiti na karimatu. Nakon polasatnog puhanja shvatim da ću ipak na podu spavati jer je luftić probušen. Karma me stigla.Mislim da je dobio pločice na trbušnim mišićima koliko mi se smijao. Ujutro marenda, tišina i moj pogled na stablo desno na kojem je bilo još jedno kokošinje jaje. Izbezumljeni i ošamućeni od sunca krećemo u pohod penjanja dvi petice u hladu jer kao sto rekoh penjanje je moja sreća i strast i bez toga svaki izlet mi je nepotpun.
Vraćamo opremu domaćinima i put Šibenika. Usputna stanica u Rogoznici na pivi sa Lovrićem i Gverićem jer je to neizostavan dio izleta.
O srići i pozitivnom umoru neću niti govoriti, ali moram napomenuti da mi je ovo bio prvi noćni uspon na feratu ali ne i posljednji
02.07.2018, 08:16
Nurfida Zenković
