Vodič je Antonija, a metla Anka koja objavljuje da nas ima 70! Ponosni, jer je u tih 70 ljudi i nas 10-tak jakih snaga 13. OPŠ!
Vodič je Antonija, a metla Anka koja objavljuje da nas ima 70! Ponosni, jer je u tih 70 ljudi i nas 10-tak jakih snaga 13. OPŠ!
Načuh nešto o nekom Planka treku u organizaciji HPK Sv. Mihovil podružnica Rogoznica. Kažu 7. put se već organizira, a očekuje te predivna šetnja uz pejzaže koji se ni oslikati ne daju, super zabava i još bolje društvo. Kružna staza u duljini 15 km.
I kako je jedna kolegica školarka jednom prilikom rekla: «Ja volim ići!» pa rekoh idemo! Đurđa ima još jedno mjesto u autu – odlično, bilježim se. Školski pristupam zadatku, u ruksaku svega – od rezervi i prve pomoći do kupaćeg kostima i ručnika, jer kažu bit će i kupanja. Pristižemo polako u Rogoznicu, kafić se puni, kupuju se majice, okupljamo se pomalo – sve je spremno.
Slijedi okupacija brodica kojima idemo do Ražnja gdje se okupljamo sa ostatkom ekipe i krećemo. Vodič je Antonija, a metla Anka koja objavljuje da nas ima 70! Ponosni, jer je u tih 70 ljudi i nas 10-tak jakih snaga 13. OPŠ! Polako koračamo, sunce je već ugrijalo, grašci znoja se skupljaju i pristižemo u uvalu Borovica gdje nas u debeloj hladovini dočekuje Gverić. Naravno svi posežemo za hladom – dobro je, svi stanemo pod krošnju. Vrijeme je za još jedan sloj SPF50.
Nakon kratkog odmora i okupljanja, idemo dalje. Slijedi prolaz po škrapama uz pomoć gelendera. Gelender je ta opaka riječ koja izaziva strah. Gverić nam daje upute, i na što da pripazimo. Gledam taj gelender, te klinove, taj konop, gleda on mene, i mislim si neka odu ostali, ja ću čekati jer možda postane lakše. Mia pristaje biti mi moralna podrška i objašnjava mi da to zaista nije toliko strašno, čujem ju ali uz taj prijeteći pogled gelendera kao da ne čujem. Na svakih nekoliko metara stoji netko od iskusnih planinara, vodiča, GSS-ovaca – sigurni smo. Korak po korak, podrška sa svih strana, stižemo do vrha. Pa to je to, uspjela sam! Uspješno prolazimo jedan po jedan i put se nastavlja – iduća postaja rt Punta Planka.
Svako malo po putu nekoliko nas izlazi iz kolone i 'hvata' ono malo hlada po putu jer čeka nas kamen i samo kamen. Stižemo na Punta Planku, dio sjeda u hlad oko crkvice, dio se odlazi osvježiti u moru, a dio nastavlja upijati sunčeve zrake. Vrijeme je za malo dužu pauzu – uz pogled koji se ne može opisati riječima. Siti, orni i odmorni nastavljamo dalje. Iduće odredište je brdo Movar, ali prije toga uvala Litnja gdje nas očekuje prilika za drugi kupanac. Hodamo laganim korakom stijenama i škrapama. Dijelovi staze vode preko naseljenog dijela Ražnja, koračamo ponosno u gojzericama, neki s više, a neki s manje odjeće na sebe, ruksacima na leđima, a prate nas zbunjeni pogledi kupaća - da sam na njihovom mjestu, i ja bih nas tako gledala.
Stižemo u uvalu Litnja i svatko se bori za svoj dio hlada. Neki se odlaze presvući, a neki su već u moru. U jednom trenutku netko povikne: «Gledaj tamo!» i pokazuje prema moru, kad tamo prizor iz snova – dupin. Časti nas svojim ponosnim izranjanjem i pomislim si «Pa može li ovaj dan biti bolji!» . Vrijeme je za osvježenje, temperatura mora je ugodnih 22 stupnja. Svježi i odmorni, možemo dalje. Pa more hvala ti! Nastavljamo put prema utvrdi Movar. Staza se u jednom trenutku razdvaja, i dio nas nastavlja put prema utvrdi, a dio odlazi put centra Ražnja. Na utvrdi, kao i na svakoj drugoj točki, slijedi nezaobilazno - grupna fotografija.
Okupljamo se u Ražnju i polako ukrcavamo u brodice za Rogoznicu. Na rivi u Rogoznici dočekuje nas iće, piće, zumba, bend – pa na sve su mislili! U zraku se osjeti miris rižota, ali i hladne pive. Neki uživaju u pokretima zumbe, a neki u zalasku sunca. Prolaznici nas i dalje zbunjeno promatraju, ali se i priključuju našem veselju. Suma sumarum ovoga dana jest da je zaista bio divan, u svakom pogledu.
Hvala HPK Sv. Mihovil podružnica Rogoznica na odličnoj organizaciji, našem vodiču Antoniji i naravno svima ostalima. Što dodati osim – Vidimo se dogodine! 
05.06.2023, 09:48
Hana Jusić
