Već su protekle skoro tri godine kako su Antonija, Iva, Vjetar i Mario zašli u onaj rijetko posjećivan dio Dinare sjeverno od najvišeg vrha. Pronašli su više od 20 jamskih ulaza. Taj sjeverni dio Dinare zna dugo zadržavati snijeg, pogotovu u jamama, a prva zima koja je uslijedila ostati će još dugo zapamćena u Dalmaciji. Godinu poslije mihovilovi speleolozi bili su zauzeti Proteusom, no ove godine, sa blagom zimom više nije bilo izlike da se ne počne s ozbiljnim radom.
Prvi su na teren 24.05. otišli Mario, Anton i Antonija, a pridružili su im se ovogodišnji školarci Bajs i Krešo. Landroverom GSS-a su se popeli iznad Dulera do nekih kilometar od nove Evropske granice. Na oko sat hoda uz sjeverni zid vrha prema istoku nižu se kraške uvale sa mnoštvom vrtača i škrapa. Dvije nove jame od 20 i jedna od 30m dobile su svoje prve ID pločice i nacrte.
Mjesec dana kasnije 27.06. u novi speleološke pohode krenula je još brojnija ekipa; Vjetar, Mario, Zlajo, Aida, Teo, Ana, Mare, Toni, Tonja, Dija, Dragan, Odesa, Krešo, Ale, Belinda i novi članovi HGSS-a iz Knina Mićo i Zoran. Dok smo slagali mali kamp u prvoj šumi 10 min hoda od Landrovera, Vjetar, Toni i Antonia su odjurili na ploču i topografski snimili Tonijevu prvu, Malu jamu na ploči i jednu „koja ide dalje“.
Drugog dana nakon vesele noći nabrijana ekipa dijeli se u tri grupe koje vode najiskusniji; Mario, Zlajo i Vjetar. Radi se s dvije bušilice pa radio veza dobro dođe za prebacivanje materijala i ljudi prema potrebi. Mariova grupa redom snima Tonjinu snježnicu -15m, Mićinu špajzu -7m, Aninu perspektivu -22m pa s spaja sa Zlajinom grupom koja je završila sa Snjeguljicom -22m i malom špiljicom Zorkačom. Zajedno dalje rade Alinu -47m i Krešinu jamu -22m. Vjetru se zarušavaju tri velika kamena u već postavljeno suženje pa ih tehnikom protutega i klesanjem izvlačimo i mičemo sa strane. Tu nam je dobro došla Bajsova snaga koji se odnekud pojavio sa svojom Bodulicom i cjelokupnim podmlatkom. Pod vertikalom u dvorani punoj blokova Vjetar i Toni nižu špranje. Uspijem mu tu i tamo samo gurnuti topografiju da docrta dijelove u koje ulaze sitnoprofilni špiljari. Ubrzo shvaćamo da se nalazimo u već istraženoj jami koju je prije mjesec dana crtala Antula tako da mali speleološki sistem dobiva naziv Sustav pod pločom. Slijedi izlaženje vani, a onda spuštanje niz drugi Zapadni ulaz i onda još jedno provlačenje kroz blokove i novih desetak metara kanala. Sve u svemu skupilo se 127m duljine kanala, dubina 44m i nekoliko vrlo uskih suženja iz kojih struji hladan zrak.
Malo pomalo bliži se kraj dugog dana. Kombinacija jarkog sunca i hladnih jama iznenadila je školarce. Potrošili smo hrpu fikseva i struje iz baterija. Vjetar se zavlači u još jednu perspektivnu, usku pukotinu iz koje struji zrak. Usko je, ali poslije se širi ide vertikala od 30m. Ostavlja se za slijedeći put.
Vraćamo se u logor. Mušice su pronašle put do nepažljivo ostavljenog mesa. Srećom ima još koja neotvoren kesa i vakumiranih kobasica i slijedi još jedna vesela večer.
U nedjelju će prva ekipa do Jame iza tenkova na Suhopolju, jedna ekipa pješice preko Brezovca, a treća sa stvarima direktno do Knina, pa ćemo se prikupljati. Landroverom. Na Suhopolju odnekud izniču vojni Hummeri i zaustavlja nas nadnarednik Horvat. S njima su neki Crnogorci u pripremi za međunarodnu misiju i htjeli bi obaviti bojevo gađanje. Velimo da nam je jedna grupa u jami iza tenkova koje namjeravaju gađati, da se druga spušta niz Badanj prema njima, a Mićo nadodaje da je vidio neke što skupljaju željezo od ispaljenih granata po poligonu. Sve je više Hummera sa strojnicama. Teško je izdržati da ne pukneš od smijeha. Idemo dalje u Knin, drugu grupe prevoze Hummeri, treća završava nacrt jame iza tenkova -36m.
Pivo i dobra mjuza u A1. Koji šećer na kraju avanture..
Triba ponoviti.
12.07.2014, 17:57
Teo Barišić
