Za završne pripreme pred Francusku nas troje smo odabrali uspon na Maglić, Poštarev put. To je polu alpinistički smjer sa Prijevora (1660mnv), pa skoro okomiti put do vrha. Smjer se još zove banjalučki ili zapadni.
Pročitali smo da na stazi ima sajli za pripomoći se, ali…bolje se ne ukopčavati jer su u jako lošem stanju a na mjestima di su stvarno potrebne niti ih nema. Kacigu obavezno preporučam jer je sve krušljivo, čak je na par metara od nas bila kamena lavina - a nikoga poviše nas. Uspon je po atraktivnom grebenu, u stilu onog-ako padneš, padaš odakle si krenija. Ima dosta sipara i strmog kamenjara, penje se uz pomoć ruku. Ako se neko boji visine, bolje ne ići. Dakle, malo više od 700 metara uspona se prođe jako brzo, a uspon je tehnički i kondicijski zahtjevan.
Za dva sata i 10 smo izašli na vrh, u super raspoloženju jer smo to lipo satrali. Nedugo nakon nas pridružila su nam se i trojica zagrepčana koji nisu baš bili zadovoljni stazom, sajlama i slično. Lipo smo marendali, proćakulali i krenili kružnom turom na Trnovačko jezero, te smo se jako brzo siparom spuštali, tj gubili na visini. Srića pa sam imala štapove za kočenje, inače bi bilo guznog zaustavljanja. Pogled na Trnovačko sa ove strane je nenormalno fenomenalan. Bili smo mi prije na Magliću, ali sad je bilo lipše se spuštat. Svugdi viđamo table za upozorenje od odrona i sipara.
Na jezeru se muški kupaju, uživamo, upoznajemo mnoštvo drugih planinara, ima puno turista na organiziranim turama i vodiča koji sa Prijevora samo do jezera dođu. Prolazak kod jezera se plaća 1 euro. Može se popiti kava, piva i sl….
Tu upoznajemo i Faruka, osebujnog i svestranog vodiča iz Sarajeva s kojim smo se dobro nasmijali i izmijenili planinarska iskustva. Potom još sat i nešto idemo nazad na Prijevor. Digli smo šatore na livadi, uživali u prekrasnom zalasku sunca, pekli kobasice i odmarali. Rano na spavanac i oko 6 ujutro krećemo na Volujak, opet stazom preko Trnovačkog. Penjemo se na katune i pitamo jednu familiju koja obitava gore ljeti da nam otprilike pokažu stazu, jer nije markirana. Uz njihove upute i pomoć GPS-a krećemo popriko prema vrhu, ali se ja u jednom trenutku vraćam nazad, razlozi poznati ženama, heh. Na jezeru sam bila u društvu mladog para iz Mostara, usput sebi dogovorila školu skijanja na Kupresu ove zime a imamo i zajedničkog prijatelja iz Šibenika. Eto i u planini di nas je malo upoznaš svakoga. Saaaatima sam uživala, sunčala se i kupala sama, nakon uredskog radnog tjedna taman lipo dođe.
Njih dva su ispenjala Volujak za 3 i 20, nazad za uru i kvarat - luđaci. Nazad u kamp na ručak, spremanje, na povratku smo išli na Tjentište posjetiti spomenik palim partizanima u bitci na Sutjesci, pa zaslužena večera u Čitluku. Lipo.
Sudjelovali: Alija Omerović, Luka Dubravica i Antonia Viljac
02.08.2016, 12:53
Antonia Viljac
