Za uspon smo odabrali standardnu rutu, preko doma Tete Rousse- 3167 m gdje smo prespavali prvu noć.
Potom penjemo prema domu du Gouter, na 3815 m. Put između dva doma nije nimalo lagan, jer se prelazi 700 metara visinske razlike za oko 3 i po sata, po sajlama i klinovima, uz česte odrone kamenja i gužvu drugih planinara iz svih smjerova.
Planirani završni uspon je bio u 2 sata iza ponoći, ali je te večeri najavljena nagla promjena vremena, tako da su vodiči preporučili da se ne ide na uspon po mraku ili dok vjetar ne padne.
Bilo je nekih pokušaja hrabrih kolega, ali su se morali vratiti jer je bilo nemoguće hodati po udarima vjetra i put nije bio vidljiv. Tuga velika je zavladala među planinarima, a nas šest smo potonili…
Napokon, oko 9 sati smo odlučili krenuti na uspon, dogovor je bio do kud dođemo, bar do skloništa Vallot na 4362 m, pa ćemo ocijeniti situaciju i vrijeme. No kako se kaže; požuri polako. S noge na nogu, što zbog visine što zbog vjetra, nakon šest sati uspješno ispenjali vrh! Sreći i zadovoljstvu nije bilo kraja.
Držali smo se svih 7 dana kao obitelj, odluke su se donosile zajednički, što je jako bitno kad se ide u visoka gorja di razum mora biti na prvom mistu.
Hvala svima na moralnoj i financijskoj podršci!!!
Produžena verzija uspona na Mont Blanc se piše za Helop.
Sudjelovali: Ankica Ercegović, Anita Živković, Antonia Viljac, Luka Dubravica, Joso Gracin i Alija Omerović.
01.09.2016, 10:18
Antonia Viljac
