Unatoč tome što smo mi planinarski klub i štoviše smišteni smo u srcu Dalmacije, kad god se oglasi izlet na bilo kakvi naš otok odaziv članova je najblaže rečeno fenomenalno, super, ekstra, giga enorman. Lipi vikend, malo sunca, teke mora i pokoje brdo super su pozivnica za one željne guštanja, one bez kondicije, one s kondicijom koji se žele odmorit, a i one koji žele relativno jeftino razgledat naše otoke. S obzirom da naša lipa, mlada tajnica ima bodulsko-Bračko podrijetlo odlučila nam je organizirat planinarsko-turistički vikend baš na tom otoku.
Petak nakon posla 22 člana potrpalo se u 2 kombija i 2 auta i krenulo na trajekt za naš najviši otok. Osobno stvarno volim putovat trajektom tim više šta vožnja do mog otoka Zlarina traje svega 20 minuta. Do Brača smo plutali nekih 40-50, popili kavu/pivu, poili 1/100 onog šta smo ponili tako da smo revni i orni krenili na prvu avanturu…traženje kućice u mjestašcu zvanom Gažul. Nama koji smo bili u kombiju koji je vozio naš predragi Kojo to je stvarno i bila avantura, al nećemo u detalje o tome ;) Kućica je obavještajna točka HGSS-a i napravljena je od bivše hladnjače (kaže Mate Protega). Nama svakako nije bilo hladno s obzirom da smo naložili peć na drva i da nas je bilo dvadeset dvoje u njoj. Navečer su se pridružila još 3 naša člana.
Ujutro smo od kuće krenili na Vidovu goru (778mnv). Vidova Gora je najviši vrh otoka Brača, i najviši otočni gorski vrh na cijelom Jadranu. S Vidove gore se pruža prekrasni pogled na Bol, popularnu plažu "Zlatni rat" te otok Hvar. Nalazi se na južnom dijelu otoka Brača, iznad Bola. Staza do nje je šumasto predivna, više relaksacija nego umor. S vrha smo sišli u Bol, a vozači natrag po kombije. Nakon pauze u Bolu di su se neki kupali, a neki kafenisali, zaputili smo se u Murvice da se nađemo s vodičem koji nas je odveo do Zmajeve špilje. Do nje se stiže pomalo napornim usponom iz mjesta Murvica zapadno od Bola, nakon 30-tak minuta hoda. Nekada otvorena za posjet, spilja je bila oštećena i pokradena, pa je danas zatvorena željeznim vratima. Naš vodič (Zoran, tel: 091 514 9787) je jedan od koncesionara i ima pravo vođenja grupa u taj neočekivano zanimljiv objekt. Teško je ukratko ispričati sve šta nam je on govorija jer je čovik toliko zanimljiv i stvarno educiran u tom području. Broj sam namjerno ostavila kako bi se svi zainteresirani u budućnosti javili baš njemu (nećete požalit). Tim su aktivnosti za prvi dan završile , a standardno druženje uz iće i piće se nastavilo u planinarskoj kući.
Idući dan smo posjetili pustinju Blace i poznati samostan. Pustinja Blaca, nekada slavna glagoljaška pustinja, a kasnije i zvjezdarnica, nalazi se na istočnom obronku doline na južnoj strani otoka Brača između Bola i Milne. Lako je primijetiti da se ovdje ne radi o pješčanoj pustinji. U ovom je slučaju riječ o izoliranim područjima u kojima su redovnici stvarali zajednice koje su se u miru mogle posvetiti molitvi i duhovnom životu. Blacu su osnovali poljički svećenici glagoljaši u 16. stoljeću kad su bježali od osmanskih osvajanja. Ispočetka su prvi doseljenici na tom području obrađivali zemlju, da bi nešto kasnije dobili dozvolu za izgradnju crkve i samostana. Gotovo istodobno osnovana je i poljoprivredna zadruga, utemeljena na načelima podjele ostvarenih dobitaka i zajedničkoga vlasništva, odnosno sav imetak uvijek je ostajao zajednici. Sve to je lipo za vidit uz zamjerku vodiču unutar samostana-muzeja koji je zainteresiran za prezentaciju istog ki moja baba za iphone.
Nakon Blaca laganom šetnom (cca 30min vraćamo se na misto di smo ostavili kombije i idemo za selo Nerežišća kako bi vidili njihovu poznatu crkvicu s bonsai stablom crnog bora koje raste iz krova same crkvice, a staro je cca 100 godina!!!
Završna stanica je Supetar gdje čekamo trajekt za Split. Sve u svemu jedan lipi izletić. Malo planinarenja-malo turizma. Ostaje još podosta toga za vidit na Braču…. Ostavljamo to za drugi put kad definitivno mislin doć sa šugamanom i šlapama. 
18.10.2016, 10:03
Tina Šarić
