Plan je bio Vran, ali ranojutarnji pogled na planinu nije obećavao, pa smo za alternativu izabrali neku nepoznatu stazu priko puta. Kasnije smo u razgovoru sa predsjednikom PD „Orlova stina“, Antom saznali da smo penjali Jelinak, visine 1806 m/nv.
Krenuli smo iz Polja, snijeg se nazirao tek u tragovima. Moram naglasiti da je cilo vrime derala bura, na momente pohmanitalo udarala, pogotovo kad smo prolazili preko uskog grebena. Nedugo nakon početka uspona snijeg je počeo biti sve dublji i dublji, gazili smo umjerenim tempom i prilagodili se svima. Iako smo ponili svu zimsku opremu, uključujući i krplje, cepine i konope, nije bilo potrebe za navlačenjem jer je snijeg bio novi i nije bilo leda. Došli smo do vrha za možda 2 ipo sata, bez trčanja i dugih odmora. Brzinsko slikavanje i nazad. Pogled prekrasan, na Blidinje jezero koje je poluzaleđeno. Bolje da nismo išli na Vran jer je „sjela“ oblačna kapa na vrh a na strani di smo mi bili čak je bilo i sunca. Markacija do Jelinaka postoji, ali mi nismo išli po njoj jer nije bila vidljiva nego smo išli otprilike po hrptu i klekovini, ocjenjujući u momentu kuda je najbolje proći, zbog nanosa snijega. Cilj ovog izleta je bila lagana priprema za visokogorski tečaj koji uskoro počinje u Splitu, na koji idu 4 člana iz našeg Kluba.
U nedjelju su se njih 6 obukli u svu opremu i pokušali vježbati upotrebu cepina, krplji i naveza. Pišem pokušali, jer je bura toliko jaka bila da su vani bili jedva pola sata, Tina i ja smo se uvatile čišćenja doma i bolje smo prošle. Nekim članovima je ovakav snježno-buroviti uspon bio prvi put i oduševljeni su. Moram pohvaliti svih nas osam jer smo izdržali svakakve uvjete i kile od opreme na leđima taj dan.
Do ponovnog zimskog uspona…
19.01.2016, 11:57
Antonia Viljac
