Okovana ledom i snijegom, mistična na svoj način, tako tiha i opasna, jučer je pustila dvoje naših planinara da je ispenju do samog vrha. I ovaj put cilj je bio doći na planinu, provesti dan na njoj i ako te pusti ispenjati neki od njenih vrhova. Naš plan je bio sa skijališta preko Malog popeti se na Veliki Vilinac i tako osvojiti njegov vrh u pravim zimskim uvjetima. Ali Čvrsnica je tako čudljiva ali u isto vrijeme i divlja planina i ako ona to ne želi sigurno se nećeš popeti. Tako i nas nije pustila prije dva tjedna, iako smo bili spremni da je zgazimo i vremenski uvjeti su bili puno povoljniji, ali zbog lavina i umora odustali smo ispod samog vrha.
Ovo je moj treći pokušaj, i kad neće da nas pusti sa skijališta gdje je jak vjetar dizao snijeg kroz klanac tako da je izgledalo kao da puši i da dimi iz njenih vrhova, odlučili smo ponovo probati iz Risovca preko Vitlenice, Zaglavlja i doma „Vilinac“ doći na vrh. Uvjeti uspona su bili jako teški, pravi zimski od metar – dva starog zaleđenog snijega i desetak centimetara novog koji je napadao noć prije.
Nakon pet sati izašli smo na prijevoj odakle se vidio dom ali i vrh. Tu kao da nas je ponovo stavio na kušnju jer je zapuhao izuzetno jak i leden vjetar koji je stvarao osjećaj hladnoće kao da je minus dvadeset. Ali naša upornost i snaga volje savladala je i te teškoće, i nakon šest sati uspona izašli smo na vrh Velikog Vilinca (2118 m/n.v)
Vidjevši našu volju, sretna lica i uzbuđenost, i on se primirio, utihnuo je vjetar i pustio nas da ručamo a onda da uživamo u njegovoj visini. Točno kao da vlada ovim prostorom, a prostranstvo koje ga okružuje nemjerljivo je s ikakvim drugim zadovoljstvom, jer tu širinu pogleda ne može pružiti nitko drugi. Pogled seže prema hrvatskim vrhovima Biokovu, Kamešnici, Mosoru, Dinari... preko bosanskih od kojih ne znam koji se nije vidio – Prenj, Vran, Cincar, Šator, Bjelašnica, Visočica, Zelengora, Maglić, a negdje u izmaglici pored Maglića vidio se i Durmitor.
17.04.2015, 13:22
Alija Omerović
