Kratko, ali slatko

S iščekivanjem idućeg poziva za jamarenje lijepi pozdrav svima, posebno školarcima uz poruku „nismo više dica, sad smo ljudi“ laugh

Što? Idemo na speleo izlet, jee jee jej!

Tko? Jelena, Jan, Tome, Hrvoje, Bilić, Gverić te Doris i ja kao jedine školarke.

Gdje? Dželalijina golubinka

Gverić s „dva i“  piše da se nalazimo u 9h  u cafée bar Nina na Horsebacku. Dok guglam obližnje konjske klubove po županiji, uviđam lagano  Gverićev „istančan“ smisao za humor i zapućujem se prema Konjevratima, je l'.  HA HA

Lokacija: Dželalijina golubinka   Pločica br.0726 0436 

Dolazimo u selo Unešić, zaseok Dželalije gdje nas čeka dobri čovik Nediljko Dželalija zvani Đeđo, Tomin prijatelj koji nas vodi na lokaciju koju smo jedva pronašli jer je sve obraslo i sakrilo put.

Jama se nalazi uz željezničku prugu Drniš-Unešić, 200m prije stanice Unešić s desne strane i 100 m od pruge.

Jama golubinka ima svoju priču naravno, a ide ovako;

Ne tako davno, dica, a danas veliki ljudi igrali su se u njoj tako što bi  spuštali jedno drugo unutra s užetom i skupljali bi golubove koje bi potom nosili u selo trampiti za nešto njima dobro. 
Legenda kaže da se dan danas još uvijek  čuju zvukovi golubova iz jame.

Zamišljam neku zločestu djecu kako se spuštaju užetom u jamu, te priznajem da sam ja u selu imala takvu jamu vjerojatno bi i ja bila jedno od te zločeste djece.

Gverić ide opremiti jamu, dok se mi lagano sunčamo na kamenu i provjeravamo opremu da vidimo jesmo li zaboravili što čemu služi, jer ipak je ovo Doris i meni prvi speleo izlet nakon škole.

Zasidile se damice na kamenu i suncu dok Hrvoje pita jesmo li spremne, Doris i ja se zbunjeno gledamo jer nam nitko (Hrvoje) nije rekao da se spremimo i kad uopće da se spremimo za ulazak.

Govori nam pa niste dica više, sad ste ljudi, ne tribam vam više govoriti što i kad da radite. Eh.

Lipo je to Gverić nama pripremio, gelender, sidrište jedno, drugo, treće , stablo, leptir, ma sve je tu.

Lagano smo se svi spustili u jamu i krenuli u akciju.

Zadatak crtanja jame dobili su Jelena kao glavna crtačica jame s najboljom asistencijom Doris, te Hrvoje asistent asistentice. 

Zadatak istraživanja tunela iliti rupice dobijem ja, jer sam eto kao najsitnija od svih. Napokon mi se u životu isplatilo biti predzadnja u redu na  satu tjelesnog.

Cilj: upuzati u tunel i vidjeti je l' vodi ikuda.  Morala sam malo isklesati čekićem ulaz, jer eto ipak nisam toliko mala. Dobro, dobro, Gverić većinu toga razbija i očisti mi put.

A što reći, unutra je usko i blatnjavo, malo sam se najela bubica i blata dok smo izmjerili nekih 6 m do novog suženja koje bi se dalo isto kladivom razbiti, ali to ostavljamo za drugi put kaže Gverić.

Ekipa vrijednih crtača mjeri jamu dok mi ostali bauljamo okolo i divimo se ljepoti Dželalinije golubinke.
Jama nacrtana i vrijeme je za polazak, lagano se penjem dok pogledom pratim svaki detalj i već tad jedva čekam vratiti se.  Dok  mi na površini upijamo sunčeve zrake i jedemo Janove kekse, Bilić otkriva novu vrstu buba, a vridna naša Jelena rasprema jamu kao velika.

Starija generacija speleo školaraca moram reći nije loša, ali imam malu kritiku na njihove instruktore, ljudi moji pa oni ne znaju osnovne pojmove poput Žlinge, ručne, papučice,rupice, male rupice.. krste se dok nas slušaju, i pitaju je l' mi to o autu pričamo ili speleo spravicama,  ali bez brige sve sam ja to njima objasnila.

Na pivo idemo u Unešić u već poznati kafić i lagano prebiremo razne ozbiljne teme.

Kolega Jan Zagrebački Dalmatinac inače traži kuću u zaleđu, pa ako tko zna nek se javi.

Bilić svojim društvenim karakterom za stol privuče gospođu koja će nam ostati u  sjećanju sa savjetom za sretan brak: „svaki dan litra travarice“

Hajmo malo biti ozbiljni i reći da jama ima oko 80m sveukupne duljine, ulazne vertikale 18 m, veliki široki ulaz u sjeni od stabala. Nestvarno lijep prizor dok ulaziš, mjesečev krajolik sa špiljskim ukrasima unutar jame.

Kao što naslov kaže kratko, ali slatko, tako je i golubinka mala, ali lijepa.

Također i naš izlet koji je umjesto 3 planirane jame ostao na ovoj jednoj (jer je Hrvoje imao janjetinu za ručak)  bio kratak, ali sladak.

S iščekivanjem idućeg poziva za jamarenje lijepi pozdrav svima, posebno školarcima uz poruku „nismo više dica, sad smo ljudi“


  18.05.2022, 07:15

  Josipa Bare