+385 98 167 7859   •     sveti.mihovil.sibenik@gmail.com

Kita Gaćešina: najdulji speleološki objekt u Dinarskom kršu


  01.11.2011, 09:17   •     Aida Barišić

 

Kita Gaćešina: najdulji speleološki objekt u Dinarskom kršu ili Hazarder- novi kanal iznad Ašova

 

 

Tekst: Goran Rnjak. Fotografije: Anja Žmegač

U periodu od 28.10.-30.10. trinaest speleologa iz šest društava ulazi u Kitu Gaćešinu na istraživanje, pa evo koje slovo o tom kako bih ispratio dosadašnju Teovsku tradiciju redovitog izvještavanja kitajskog stanja.

Telefon neprestalno zvoni čitav dan, broj ljudi povećava se nekontroliranom brzinom. Gubim kontrolu nad akcijom prije nego što je i počela. Ipak, situacija se primiruje, a onda neki i odustaju.

Petak na večer. U Drniš, kao polazišnu točku, dolazimo iz smjera Šibenika i Knina. Idu Anton Vukičević (SO Promina), Mario Blatančić, Zlatan Trokić, Antonija Mihaljvić i ja (Goran Rnjak)- (SOSv Mihovil). Po putu prikupljamo zaboravljene stvari poput milimetarskog papira i nacrta kanala u kojima namjeravamo nastaviti istraživanje. Iz Splita u Gračac dolaze Ante Markoč- Bunar, Nestija Juretić i Marko Begović- (SO Mosor), a iz Zagreba, željezničari Marko Budić- Tesla i Zvonimir Završki- Zvonac te SKOL-ovka Magdalena Pandžić. U drugom zagrebačkom automobilu su velebitašice Anja Žmegač i Dina Kovač. Zajedničko piće u restoranu “Zvonimir”, iznošenje plana istraživanja, pa na Crnopac.
Nakon više od dvije godine izbivanja iz Kite, Anton postavlja ulaznu vertikalu, a kolona špiljara za njim curi prema bivku u “Ašovu”. Zadnji ljudi u bivak stižu oko 2.40h. Ašov je ponovno oživio, kao nekada.

Gledam ljude u bivku i jasno mi je da bi se ovo istraživanje za mene moglo pretvoriti u izigravanje vodiča po Kiti jer nitko ne poznaje špilju. Neki nisu bili nikada, neki nisu bili u ovim djelovima objekta, a neki nisu bili dugo. Sat pokazuje 8.45h. Sviram buđeje. S “Ž” ekipom idem do Kitobrana gdje će oni penjati upitnik. Ostatak ekipe kreće u Sonju. Ostavljam ih i vraćam se prema Ašovu, pa kroz Sonju u Aidine vjetrenjače koje s Dinom raspremam do Igre bez granica. Ova traverza zatvorena je i raspremljena nakon dugo vremena istraživanja Gornje Amazone i Šljive te pronalaska Sonje. Lakši i kraći put cirkuliranja s Ašovom omogućio je ovo raspremanje i oslobađanje gotovo 200m konopa te dvadesetak kompleta koje sada prebacujemo u Sonju.

Opet kroz Ašov pa u Sonju do ostatka ekipe. Anton i Zlatan popeli su penj visok 30m. Slijedi nova vertikala, novi penj…i materijal za iduću akciju. Za njima crta Ante Markoč s Nestijom. Malo dalje u kanalu Mario i Antula istražili su vertikalu duboku 18m s kratkim meandrom koji završava u uskom. U trenutku našeg dolaska svi su se okupili u kanalu ispod penja bez ideje i volje za daljnji rad. Hladnoća i umor čine svoje. Prikupljam informacije o urađenom, količini preostale opreme i struje u bušilicama te radim novi plan istraživanja. Dio ekipe vraća se na odmor u bivak, Mario mijenja konope i preuređuje sidrišta na Antonovom penju , a Zlatan radi svoju pionirsku prečnicu preko vertikale iz Sonje u novi kanal dok ga ja osiguravam i dajem mu iskustvene savjete. Prelazimo na drugu stranu, u kanal, a onda se vraćamo nazad po topografiju i počinjemo s crtanjem. Pridružuje nam se i Mario te trio- gušt nastavlja istraživačko- crtačku akciju. Zadnje atome struje u bušilici Mario ostavlja na manjem skoku koji opremamo dinemom. Kanal se otvara. Upitnici, penjevi, vertikale…sve što jedan špiljar može poželjeti. Kako nazvati kanal? Hazarder nam je postala poskočica u posljednje vrijeme pa i kanal dobija to ime. Mario u par navrata pita koliko imamo metara i hoće li biti dosta da srušimo Postojnu. Crtamo stotinjak metara kako bi bili sigurni u učinak, a onda Mario nestaje ispred nas dvojice. Čuje se kladivo, a onda i poziv “Brzo dođite! Ovo morate vidjeti.” Ulazimo za njim. Uski prolaz i veliki pješčani kanal. Noge mi podrhtavaju od sreće. Veselo optrčavamo kanalom. Predivno! Imamo nešto veliko i lijepo. Vraćamo se u bivak, a daljnje crtanje ostavljamo za neki drugi ulazak. U bivku smo oko 23.30h.“Ž” ekipa stigla je malo prije nas u bivak. Popeli su penj na Kitobranu, ali su došli na nove penjeve, prečkanja i vertikale koje nisu stigli raditi. Ostavili su opremu na penju tako da će sigurno doći opet i nastaviti istraživanje. Na žalost nisu ništa crtali zbog tehničkih problema.
Iz jame se izvlačimo u nedjelju u razmaku od 13h do 16.30h kada izlazi Anton kao zadnji u ekipi. Na parkingu ispred Kite dočekuju nas baka (Aida) i dida (Teo) od Kite s tekućim sredstvima za proslavu, otimaju nacrte i žure u Šibenik kako bi podaci bili što prije obrađeni. Na putu iz Drniša kući, stiže mi poruka s novom duljinom. Kita Gaćešina sada je duga 20656m čime postaje najdulji poznati speleološki objekt u Dinarskom kršu. Ipak, najvrjedniji rezultat je otkrivanje novog, velikog kanala, a k svemu, blizu je ulaza tako da će istraživanja biti puno lakša nego u Nebozemlju na dubini od gotovo 600m.

 

 
0
KOMENTARI:


 


HPK Sv. Mihovil, Šibenik   •   Bana Josipa Jelačića 28, 22000 Šibenik   •   OIB: 91280208813   •   IBAN: HR9824110061100026823   •   TEL: +385 98 167 7859   •   E-mail: sveti.mihovil.sibenik@gmail.com

Izrada i dizajn: MEDIAN kreativna rješenja