Možda bi primjereniji naslov ovog Izvješća bio "I u Paklenici ima Raja".Naime tog dana je bilo zaista "pakleno vruće". Živa u termometru je već u 8 h skočila na gotovo trideset stupnjeva s mi tek što smo se uputili u bespuće Male Paklenice.
Unatoč mom skepticizmu, gotovo "plašenju" potencijalnih izletnika da ovakvi uvjeti nisu pogodni za kretanje po Kanjonu Male Paklenice na izlet je krenulo čak jedanaest planinara Hpk Sv. Mihovila.
Želja mi je bila da grupa uđe što dublje u Kanjon, tamo gdje on zapravo i počinje, na padinama Vlaškog Grada, a to je gotovo 8 km divljine Južnog Velebita.
Prije devet godina ( 2003. god). prvi puta sam, sa kolegom Pegijem (Mladen Vranić), prošao tim dijelom kanjona i to opisao u prvom broju "Helopa", časopisa koji jednom godišnje izdaje Hpk.Sveti Mihovil, u članku "Kanjonom Male Paklenice". Da se ne bi ponavljao citirati ću neke dijelove članka:
"Kanjon Male Paklenice za većinu koji su njim prolazili predstavlja nekoliko kilometara dug i relativno uzak prolaz omeđen visokim i strmim stijenama. Taj dio kanjona je suha vododerina nastala silovitim prodorom vode u davnoj prošlosti realno Kanjon sam poznavao samo djelomično, a koliko sam upoznat, nitko, a to se odnosi na današnje i prijašnje generacije Šibenskih planinara nikad nisu prošli cijelom dužinom Kanjona Male Paklenice, već se hodalo markiranim dijelom do iznad mjesta gdje se vododerina Orljače spaja sa Malom Paklenicom i onda lijevo markiranom stazom strmo uzbrdo do križanja S. Jakov-Jurline-V.Močila.
Gornji dio Kanjona M.P. nije markiran i po pričama je nepristupačan,strm i gustom makijom obrastao predio. Zaista, gledajući s Velikih Močila ili sa Ivinih Vodica te strme šumom obrasle strane kanjona i ja sam imao dojam da je ljepše gledati tu ljepotu nego li prolaziti njome".
"Krenuli smo iz Selina markiranom stazom koja u tom dijelu prolazi širokom travnatom naplavinom, uživajući u svježini jutra jer sunce tek što se prebacilo preko velebitskih suncem okupanih vrhova. Sunce je dobro zapeklo kad smo ušli u kanjon, koji je u početnom dijelu vrlo uzak. Nailazimo na kamene gromade koje je nekad davno.snaga vodene bujice odlomila...divimo se Prirodi i Stvoritelju zatečeni ljepotom divljine."
"brzim tempom ubrzo smo došli do dijela gdje se kanjon Male Paklenice spaja sa kanjonom Orljače. Predpostavljali smo da je pređeni put lakši i da nas čeka teži dio tj. onaj kojim se do danas nismo kretali.Pretpostavljajući da nas čeka gusta makija navukli smo duge rukave..napili se vode zabrinuto "mjerkajući"u zalihe pitajući se hoće li biti dovoljne..."
"maštali smo o hladu, a ne znali..i desi se !!. Po onoj staroj:"što se babi snilo...
Pred nama se odjednom otvori Raj. Iz pakla vrućine zakoračismo u dio kanjona gdje u sjenovitom dijelu iz zemlje izbijaju potočići vode, a ptice cvrkuću. Nestvarno je...a mislili smo da nas čeka pakao. Hodajući dalje nailazimo na prve kaskade gdje voda prelijevajući se preko njih pravi slapove bogate vodom, čineći u podnožju jezerca široka nekoliko metara i duboka više od dva metra. Nismo mogli odoljeti a da ne skočimo u te "jaccuzije"i zaplivamo u toj čistoj i prozirnoj vodi...sve je vrvjelo od života..zajedno s nama su se kupale žabe, punoglavci..leptiri..."
Završio bi sa citiranjem nekih dijelova članka iz "Helopa" iz 2003.g., uvjeren da su i današnji učesnici uživali na jednak način kao i mi prije devet godina. Naime i ove godine"jaccuziji"su bili puni bistre hladne vode. Većina učesnika nije krila svoje odušljevljenje kupanjem..i ostalim što su tog dana doživjeli a nekolicini je bilo žao što i oni nisu ponijeli "badiće". Odmor i kupanje je potrajalo pa meni, dijeleći njihovo raspoloženje, nije mi bilo žao što nismo ostvarili zadani cilj, a to je bilo doći do početka Kanjona koji kilometar uzvodno. Vratili smo se preko Lekinih njiva i Jurlina na Veliku Paklenicu posjetivši tako oba kanjona Paklenice.
Učesnici izleta: Dijana Španja, Macca, Marina Rončević, Florijan Palinić, Anka Roško, Tome Kokić, Nikolina Petković, Tina Šarić, Renato Pulić, Ana Radić i Neven Magazin
05.07.2012, 09:46
Neven Magazin
