Hoćeš ili nećeš, u planinama ćeš se opustiti i uživati, neprimjetno ćeš otpustiti sve probleme, koje ti um stvara i to svaki put sve više i bolje!
Pogotovo kad ti se dese nepredvidive avanture!
A desit će se! 
Jučer sam po drugi put krenula rano ujutro na Južni Velebit, da bacim oko na Kamenu galeriju! Prvi put, prije par tjedana nismo uspjeli doći do nje zbog orkanske bure. Uvijek se skupi neka krasna ekipa, kao i sada!
Plan je bio ovoga puta, da ćemo se starom pastirskom stazom šetati, bez nekih vrhova, ipak, biće ukupnog uspona od 1000m, srednje zahtjevnom stazom od Ljubotića - Crni Sinokos - Trošljevac - Bili Sinokos - Kamena galerija - Jama Vrtlina - Ljubotić.
I tako to i bi. Krenusmo slojevito obučeni, pa skidali bi sloj po sloj kako smo se penjali. Još sam pomislila tako znojeći se, ajme opet sam zaboravila ponijeti plus majicu bez rukava, skuhat ću se! 🤯
I tako smo hodali i hodali, pored starih suhozida, zapuštenih ili ljeti upotrebljenih kamenih kućica, diveći se u već poznatim krajolicima južnog Velebita.
Prolazeći kraj označenih i neoznačenih sakralnih Mirila, koja su nastajala u vremenu od 17. do 20. stoljeća.
Za one koji ne znaju, šta su Mirile: stanovnici Velebita nakon smrti pokojnika nosili bi pokojnika do groblja koja su bila udaljena i preko nekoliko kilometara od kuće. Odprilike na pola puta su se nosači smjeli odmoriti i na tom mjestu su nastajala Mirila. Prema pučkim vjerovanjima na Mirilima je ostajala duša pokojnika, a u grobu je zakopano samo tijelo. 
Čak smo naišli i na snježne nanose po putu! 
️
Ajoj, sriće! "A vidi sniijeeegaaaa!!! "
Vikali bi i skakali po njemu, gađali se, bacale snijeg po sebi i guštali u Winter Wonderland feelingu! Slikavale bi jedni druge, misleći ovo će biti highlight slikice sa izleta! 
Hodajući po snijegu, čak smo našli i stope maloga mede 
- zezajuci se, da bolje ne sretnemo mamu! Pa bi našli i stope mame! 
I kako su našli pčelinjak i sve porušili tražeći malo njami meda! 
Odjednom smo skužili, da su ovo zimski uslovi. Dobro su nam došle i rukavice, i kapice, i jakete! 
No, veća briga je postala, da taj snijeg po putu nije prestajao, i prekrio sve, tako i stari pastirski put. 
Znači, promjena plana, idemo naći markirani planinarski put!
Oko 16:25 smo svi iscrpljeni, u prokislim gojzama, napokon stigli do ulaza u Kamenu galeriju! 🥳
Nekoliko nas je ušlo, neki su ostali vani odmarati. Brzo smo shvatili, da ionako ne možemo sve obići, a sunce je krenulo padati, iskrsla je blaga panika, svako je vrtio svoju verziju katastrofalnog povratka do parkinga, noću po ovom snijegu koji je krenuo da se topi šta od sunca, šta od naših stopa. 
Uh!
Pametniji izbor je bio da odmah krenemo nazad! Otpustili smo tu žarku želju za Kamenom galerijom! Tješili se, da još nije vrijeme tom susretu, i da će nam se to sigurno više svidjeti kada šuma pozeleni, i da za neka iskustva treba više vremena i da je treća sreća!
Olakšanje nas je obuzelo tek kad smo umjesto snijega ispred sebe ugledali more!
"A vidi moooraaa!" - vikali bi od radosti, i dijelili bi mišljenje da volimo planine, ali nema lipšeg nego kad nakon nekog vremena ugledaš more! 
🤣 A tek svoja auta! Ajjoj gušta! 
Mrtvi umorni, mokri, gladni, žedni ali sretni i dobro raspoloženi do neba, taman u zadnjoj minuti prije nego što je pala crna noć, stigli smo do auta u Ljubotiće!
Smijali bi se od oduševljenja, ma kakav divan dan, predobra avantura!
"Čovjek planira, Bog dovršava!" 
A Kamena galerija nas i dalje čeka!
