+385 98 167 7859   •     hpk.sveti.mihovil@hps.hr

Južno Biokovo


  14.05.2021, 11:19   •     Antonija Jadrijević

 

Zahvala mojim suputnicama…sritnija sam i oduševljenija Biokovom nakon povratka nego šta sam se mogla ikad nadati zahvaljujući i vašoj oduševljenosti mojom najdražom planinom - citat gotov

 

 

Kaže šef da se godišnji mora iskoristiti do kraja 6. miseca i ko sam ja da mu proturječim. Ponizno prihvatim tu odluku i prva asocijacija najpoželjnijeg odmora je planina...ali nekoliko kontinuiranih dana. Predlažem sestri razne opcije od kojih nam se najizvedivija činila MPP, obišle smo i jedna i druga većinu vrhova i sad ih samo treba povezati. Ja tjedan prije GO odlazim do Splita, Iglua i vratim se sa kartom Južnog Biokova...odlazim do Josipe da se dogovorimo oko Mosora i ponosno joj pokažem kupljenu kartu. Na to ona ka iz topa izvali da šta ne bi išle na Biokovo 2-3 dana...Ideja fenomenalna, uvik mi se činila nedosežnom, međutim, pomalo igrajući na sigurno, ipak se odlučujemo za Mosor jer vrimena za neke detaljne analize i prikupljanje podataka i nemamo, iskustvo nam je još uvik skromno, a teren ama baš nepoznat i još k tome obavijen pričama o slabim markacijama, nedostatku vode i surovosti terena...meni ono uvik golica um, srce posebno zaigra na spomen Biokova, ali dragi razum ne dozvoljava neplansko i ne detaljno isplanirano kretanje najmilijom od svih...tolika je ljubav da ga se i bojim...

Kad planiram neku turu, instinktivno mi na pamet dolaze dragi ljudi s kojima bi to volila i podiliti. U ovom slučaju to je bila Tina Mošina, tj, Krnić. I naravno da je ta draga osoba sa razlogom mi došla na pamet jer je odmah prekinula ta moja strašljiva previranja i igranja na sigurno, te odmah izjavila da šta to sve ne bi izvele na Biokovu! Obratim se Josipi za savjet, a ona isto oduševljeno prihvati tu ideju te me u potpunosti razoruža i uvjeri da Biokovo, bez obzira na svo strahopoštovanje je naš logični put.

Ne da sam tu ideju objeručke prihvatila nego mi se učinilo i da je još i više volim, ako je to ikako moguće, sjajila mi je cila kolika. Odmah smo radosno prionule na istraživanje netom kupljene karte...ideje su se rađale jedna za drugom, ali kako podataka o tom dijelu Biokova i nema previše, tješile smo se da ćemo veće odluke, tipa nosimo li šator, hranu i vodu za sva 3 dana odmah sa sobom ili ćemo se svaki dan vraćati na početnu poziciju, doniti dan – dva prije polaska kad sve informacije sidnu na misto i mozak preuzme kontrolu nad emocijama i željama.

Nedilja, 18.4.2021. odluka je pala u rano jutro, spavamo u kampu Grot u Baćini, radimo dnevne izlete i uživamo ka prave dame, te krećemo dan prije kako bi sutradan imale šta više vrimena za sve obići.

Dan 1.

19.4.2021. Kružna tura Baćina – Kolivrat – Rićevica – Sv. Ilija – Sv. Paškal – kružno podzidanom stazom koju prati VA prema skretanju za Rićevicu pa dalje prema Rudinama i onda možda kilometar magistralom do početne točke u trajanju od 11 sati.

Krenule smo u točno u 9:00 kraj crkvice Sv. Luke, te se spojile na marku nakon nekih 10-tak minuta hoda. Putem nailazimo na predivna napuštena seoca di je bršljan već debelo obgrlio zidove, a samo naša mašta nam dozvoljava uvid u način i stil života tog vrimena. U prvih sat vrimena smo već bile oduševljene u toj mjeri da smo slobodno mogle i nazad poći. Kako smo grabile dalje, teren je bivao sve to više i više po mom guštu. Na skretanju prema Rićevici, bogato zelenilo je zamijenio sivi kamen kojeg nisi mogao nego odskakutati i na momente i rukama obujmiti da bi ga savladao...Rekla je Josipa da je to mila stazica i nasmijala pravo...kako ironično, a kako točno😊....Vegetacija, za razliku od naše u to doba, je već počela dobrano bujati. Spoj mlade, kričavo zelene, sa sivim kamenom i žutim cvićem te nebesko plavetnilo me bacalo u trans lipote, ljubavi i svih nekih osjećaja kojima ni ne znam ime niti sam ih do sada spoznala...čekala sam ovaj dio Biokova toliko dugo da nisam bila sigurna je li stvarno to sve tako lipo ili je to samo moja gorljiva želja gledala nekim željnim očima...ali kad sam vidila da i moje suputnice guštaju u mjeri u kojoj ih do sada i nisam vidila, bilo mi je jasno da lipota ipak nije samo u mojoj glavi😊

Nakon 4 i po sata hoda, popele smo Sv. Iliju...Vrh je zanimljiv, a ručak sa pogledom na Baćinu, Ploče i more je neodoljiv. Zasluženo izležavanje i lagani pokret prema Sv. Paškalu. Za spojiti ta dva vrha nam je trebalo oko uru vrimena. Marka nam je sve do tu bila vrlo dobra, ali onda krećemo raditi kružno povratak i tu nailazimo na lagane probleme sa markom...po karti trebamo pratiti trag VA, ali kako je ona markirana nekim sprejom koji je već izblidija, ne znamo na momente je li marka ili je lišaj na kamenu...da nije bilo Tininog iskustva sa praćenjem različitih vrsta karata, ne znam kako bi se baš snašle. Teren je surov biokovski, za tren završiš u bodljikavom grmlju te izbrazdanim stijenama na koje se baš i ne bi bilo lipo izvaliti.

Tih nekih pola sata smo vježbali kartografiju i smisleno snalaženje u prostoru, pa je i to bila ona trešnjica na torti koja je ovaj divan dan i još i više začinila.

Dan 2.

20.4.2021. Selo – Drveničke stine – Sokolić (pa nazad)

S obzirom da smo jučer napravile malo žešću turu, ovaj dan je zamišljen malkice drugačije...planinarsko – turističko – edukativan.

Selo je misto smješteno iznad Drvenika i domišljato nazvano Selo...posli smo saznale da Sela ima na pretek...pa kad govorite o Selu, mora se napomenuti da je to npr. Drveničko kako bi se točno lociralo mjesto radnje. Međutim, Selo je zbilja impresivno. Veoma mali broj kuća je obnovljen, dok velika većina stoji trošno, načeta zubom vremena. Dva gospodina koja smo susreli su nam rekli da zahvaljujući koroni, kuće su očišćene od drače, smeća...vrtli su obrađeni te smo došle u iskušenje ubrati malo mlade salate, ali se nismo dale lopovskom porivu. Oko 10:30 smo krenule podzidanim putem prema Drveničkim stinama. Na naše iznenađenje, kad smo došli na greben, tabla nam je pokazala da do Sokolića imamo još oko 2 ure. To nam nije baš imalo smisla jer je udaljenost bila svega 1.3 km. Međutim, kad smo krenule hodati odmah su se stvari posložile i razjasnile. Zbilja se ne može prebrzo hodati po tom kamenjaru...mali znak nepažnje može biti poguban. Teren je ka stvoren za nogu slomiti i ne treba se ni pomišljati ići ako je iti malo mokar.

Skok po skok i eto nas na vrhu Sokolića 788mnv.

Povratak nazad u Selo i odlazak na Gradinu, ostatke utvrde koje su u 17.st. drveničke žene branile od Turaka, ali nažalost ne i obranile.

Trebalo nam je oko 6 sati.

Dan 3.

21.4.2021. Podaca – Viter – Međugorje – Prosik – Šapašnik – Srida Sela (Zaostrog) – Podaca

Nakon dva dana same lipote, radosti i veselja, skeptično kreneš u dan svjestan da teško da se može bolje...i onda te opet obori, nahrani, ispuni I očara

Krećemo iz Podace u 9:00. Plan je popeti Viter, pa na Šapašnik. Ja imam kartu (kupljenu prije par dana), Tina i Josipa imaju puste aplikacije sa različitim prikazima terena kako bi što sigurnije prošle ovo, za nas do sada nepoznato područje.

Staza je idilična, serpentinasta, podzidana, a na njoj samo žuto cviće. Dolaskom na greben kreće za mene ono najlipše šta Biokovo može ponuditi...hrpa golemih kamenja. Taj dan ka za dišpet vrime je odlučilo biti najlipše ikad...imala sam osjećaj da sve promatram ka kroz neke filtere di su boje turbo nabrijane i umjetne...Majka Priroda je zbilja bila blagonaklona prema nama i toga smo baš bile svjesne

Do Vitera su nam trebala dva sata. S njega puca pogled na sve šta planinarska mašta može poželiti...more, otoke, plaže, kamenite vrhove i daleke planine...nama oko plijeni naš idući cilj, Šapašnik...malo odmaramo i krećemo dalje.

Od Vitera do Prosika marke ima samo povremeno, a onda kad se dođe podno Šapašnika marka počinje opet biti dobra i učestala. Nakon nekih 10-tak min hoda dolazi se do ne baš najjasnijeg križanja di plastična traka i kamenčići vode na desno, a na livo vodi marka koju mi naravno nismo ni vidile...put nas je odveo okolo brda pa smo samom vrhu prišle sa njegove sjeverozapadne strane. I ovaj put se potvrdilo da je gore bolje Ali, zbilja treba biti oprezan i ne ići ovim putem ukoliko se nema karata, gps, različitih aplikacija i iskustva...staza je zarasla, nije markirana, osim pokojom trakicom koje polako nestaju.

Šapašnik, 920 m visok vrh, smo popele nakon 7 sati hoda, ručale na njemu i onda se spustile u Sridu sela (Zaostrog) i makadamskim putem se kružno vratile do Podace.

Turu smo završile nakon 11 sati hoda u 20:00

I na kraju mala regresija na Biokovo:

  • Karta kupljena par dana prije polaska je izdana 2019 i na njoj su mnoge staze na Biokovu iscrtane lipom crvenom bojom i reka bi čovik da ne moš faliti, ali kad dođeš na teren, stvari su malo drugačije, tj. pojedini dijelovi ucrtanih staza uopće nemaju marku ili se ona pojavljuje svako 20-tak min, pa je poželjno imati i druge gađete
  • Table sa oznakama trajanja tura isto tako nisu baš pouzdane…neke su falile i u duplo. Mi smo u šali zaključile da su oni to mirili u povratku. Npr. iz Podace do Vitera piše da ima 1 sat, a nama su trebala 2 (a hodale smo junačkije od ležernog)
  • Panorama sa Biokova toliko fascinantna, teren raznolik i u potpunosti drugačiji od svih drugih da me čudi da staze nisu bolje uređene. Ako ovo bude iko ikad čita sa tog područja, dobrovoljno se javljam pomoći pri markiranju i čišćenju😊
  • I još samo zahvala mojim suputnicama…sritnija sam i oduševljenija Biokovom nakon povratka nego šta sam se mogla ikad nadati zahvaljujući i vašoj oduševljenosti mojom najdražom planinom

 

 
0
KOMENTARI:


 


HPK Sv. Mihovil, Šibenik   •   Bana Josipa Jelačića 28, 22000 Šibenik   •   OIB: 91280208813   •   IBAN: HR3623900011199001673 Hrvatska poštanska banka d.d.   •   TEL: +385 98 167 7859   •   E-mail: hpk.sveti.mihovil@hps.hr

Izrada i dizajn: MEDIAN kreativna rješenja