+385 98 167 7859   •     sveti.mihovil.sibenik@gmail.com

Julijske Alpe 8. - 10.12.2018.


  24.12.2018, 07:57   •     Tekst i foto Antonia Viljac

 

Pouka priče: Ne idi na slovenske vrhove koji nisu komercijalni odnosno popularni ako ne želiš 12 sati gaziti snijeg i upadati do pupka u snijeg, grozno je naporno.

 

 

Iz Krme na Dom Valentina Staniča.
Leonardo Grubelić i ja trebali smo ići na ledenjački tečaj u Austriju, ali se zbog lošeg vremena odgodio pa smo se onako već spakirani odlučili na Julijske Alpe, Triglavski narodni park- prema Begunjskom vrhu (2461mnv). Plan je bio zaputiti se u nedjelju ranije iz doline Krme prema Domu Valentina Staniča, koji je zatvoren zimi ali ima malu zimsku sobu sa 4 ležaja, tu prespavati i ujutro na vrh te spuštanje u dolinu.
Čitali smo po netu, gledali kartu, istraživali i upute su sasvim okej. Ide se sa cca 940 mnv do doma koji je na 2332 mnv, a ide se nekih 5 i pol sati u normalnim uvjetima, uzeli smo u obzir da ima snijega pa dodali plus 3 sata. No to nije bilo tako! Kad smo krenuli oko 7,35 ujutro vrime je bilo idealno, malo je padao snijeg, sijalo sunce, pa magla… Izmjenjivalo se onako kako to bude u višim gorjima, ništa neočekivano… Do prve kuće odnosno skloništa na 1710 mnv smo došli jako brzo i marendali te se zaputili prema Kredarici, pa od nje prema našem cilju. Postoje dvije staze, jedna vodi na Kredaricu pa uz južnu padinu vrha Rž-a ulazi u Dovska vrata, prolaz između vrhova Rž i Rjavina, dok druga staza od skloništa vodi odmah desno i zaobilazno i postepeno savladava nadmorsku visinu prema Dovskim vratima. Odlučili smo se za stazu preko Kredarice računajući na postizanje što veće nadmorske visine dok smo još svježi. Međutim, po putu smo sreli iskusne slovenske planinare koji su nam rekli da je zimi put od Kredarice prema padini Rž-a zaleđen i zbog dugog priječenja preopasan za prolaz te da nam je jedina opcija vratiti se nekih 400 mnv niže i krenuti drugim putem gore do križanja za Begunjski vrh… Kako ne bi puno gubili na visini jer smo već došli do 2100mnv, malo smo priječili preko klekovine i stijena, otprilike po gps-u kako bi uhvatili tu stazu koja je zametena snijegom, markacije se ne vide, 
a zimskih  putokaza nema. Oko 14 sati smo već počeli opasno upadati u novo napadali snijeg, nitko nije prošao prije nas i moramo sami prtiti, pravedno: ja prtim 12 %, on 88% laugh:)

Predlažem da se možda okrenemo i vratimo do tog skloništa i spavamo u bivak sobi, ali kako smo već 7 sati u planini ipak krećemo naprijed, upadamo u snijeg s teretom ekspedicijskih ruksaka na leđima i praktički bez markacija napredujemo po gps tragu… Brzo se umaramo, diže se vjetar, pada mrak i kreće snježna mećava… Procjenjujemo da smo bliže domu nego se vratiti cijeli put nazad, tek smo posli računali kako smo prelazili 80 metara po satu! Užasno naporna staza, po novom snijegu. Mrkli mrak, palimo tikice, gps u ruci i krećemo se polako, a usponu nema kraja. Prolazimo kroz opasne dijelove, nanose i strehe, penjemo se-spuštamo se, kreće drhtavica, počinje stanje pothlađivanja. Kad smo ugledali dom, nekako se nestvarno činilo, u tom mraku i sami u planini, ko lulavi spuštamo se po stijenama i ledu do njega. Kopamo cepinom kako bi mogli otvoriti vrata zimske sobe, ulazimo i odmah se pokrivamo dekama kako bi vratili tjelesnu temperaturu u normalu, jer smo ozbiljno pothlađeni. Nakon točno 12 sati planinarenja napokon smo u čvrstom objektu. U drhtavici smo zaspali i budimo se oko jedan u noći, pomalo dolazimo sebi i kuhamo čajeve i juhe da nas ugrije. U zimskoj sobi nema peći ili ničega za grijanje, nego samo neka lampa. Spasile nas odlične vriće za spavanje, kvalitetno testirane za Aconcaquau.

Ujutro nam na pamet nije palo da penjemo Begunjski vrh do kojeg ima samo 30-ak minuta, već smo se spakirali i krenili prema dolini Krme. Moram spomenuti da su jutarnji prizori bili savršeni: okolni predivni vrhovi, pogled na Triglav, Cmir, Rjavinu, Rž… sve pod snijegom-idealno! Spuštanje od Doma do doline Krme bez pauza dužih od 10 min trajalo je više od 5 sati, na pojedinim mjestima u punoj ratnoj spremi dereza, cepina i kaciga. 

Pouka priče: Ne idi na slovenske vrhove koji nisu komercijalni odnosno popularni ako ne želiš 12 sati gaziti snijeg i upadati do pupka u snijeg, grozno je naporno.
Pouka 2: Oprema i samo vrhunska oprema, koja nas je spasila! Nikakva polovična rješenja za uspone zimi.
Pouka 3: Dosadašnje iskustvo u planini nas je držalo, korištenje gps-a, odlična kondicija i dobro istrenirana psiha (iako smo imali nebrojeno fizičkih padova, psihički smo bili čvrsti).

U slučaju krajnje nužde ili fizičke iscrpljenosti, morali bi spavati u snijegu u improviziranom bivku. Sa sobom smo ponijeli bivak vreće, astro folije i dobre zimske pernate denalice pa bi se snašli do zore ali smo dali sve od sebe da to ostavimo za neki drugi put (ako baš bude trebalo)!

Tehnički podaci:
- Start Dolina Krme 944 mnv
- Cilj Dom Valentina Staniča 2321 mnv
- Visinska razlika 1377 mnv
- Uspon 12h
- Spust 5:30 h
- Ukupno prijeđeni put 24,5 km

 

 
0
KOMENTARI:


 


HPK Sv. Mihovil, Šibenik   •   Bana Josipa Jelačića 28, 22000 Šibenik   •   OIB: 91280208813   •   IBAN: HR3623900011199001673 Hrvatska poštanska banka d.d.   •   TEL: +385 98 167 7859   •   E-mail: sveti.mihovil.sibenik@gmail.com

Izrada i dizajn: MEDIAN kreativna rješenja